Hajduk je dugo vremena imao prednost protiv Osijeka, nakon pogotka Mije Caktaša u 17. minuti, no na koncu su poljudski stadion
zadovoljniji napustili gosti. Pogodak Marka Leškovića dvije minute prije kraja donio je bod gostima i sačuvao im nulu u rubrici poraza u
prvenstvu ove sezone.
Trener Hajduka Mišo Krstičević dugo se zadržao u svlačionici nakon utakmice. "Primili smo gol na samom kraju iz prekida, iz
odbijanca, slično smo i protiv Lokomotive praktično iz jednog udarca primili dva gola. Žao mi je zbog navijača i cijelog kluba što nismo pobijedili.
Osijek je u drugom dijelu bio ravnopravan, no imali smo dosta prigoda za zabiti drugi gol iz kontre i polukontre i riješiti utakmicu. Nedostajao nam
je zadnji pas, da smo ga imali mogli smo danas zabiti pet golova."
Hajduk je dugo vodio, ali nije baš izgledao dominantno kao u nekim minulim utakmicama. Osijek je, što se utakmica bližila kraju, izgledao
sve bolje.
"Nismo mi bili nešto dominantni, ali otvaralo nam se dosta prostora koji smo morali bolje iskoristiti. Jesmo li pali tjelesno? Ne znam,
nismo mogli pasti u roku pet dana, iako definitivno nismo dobro izgledali. Je li to bio neki grč u njima, pritisak očekivanja - teško mi je reći. Imali
smo nekoliko dana za rekuperaciju, trebali smo bolje izgledati."
Splićanima sad slijede dva izazovna gostovanja, najprije na Kantridi protiv Rijeke, a potom u Zaprešiću kod Intera.
"Za mene je ovo šok s obzirom na to kako smo prosuli ta dva boda na kraju. Idemo sad na dva gostovanja, dva žestoka protivnika i neće
nam biti lako."
Trener gostiju Stanko Mršić još je jednom neporažen otišao s Poljuda: "S obzirom na okolnosti i probleme koje imamo, Osijek
je pokazao da ima dosta mladih i kvalitetnih igrača. Puno smo trčali i radili, imali smo možda i više prigoda i poluprigoda od Hajduka i sretan sam
zbog njih što smo na kraju zabili i izbjegli poraz."
Mršić je i ovog puta vrlo emotivno vodio utakmicu, gestikulirao, vikao, u jednom trenutku čak i nabio bocu vode u teren. Buntovnik s
razlogom ili bez razloga - što se Mršića tiče nije velika razlika. Gotovo svaku utakmicu Mršić "ratuje" protiv čitavog svijeta.
"Uvijek sam ljut, radim u malom klubu i nikad nemam zaštitu. Bila je to dijelom ljutnja i prema mojim igračima, ali nadam se da ću i ja
jednog dana raditi u velikom klubu, obući odijelo, staviti kravatu i biti prvak."