Stipe Pletikosa: Uglavnom besposlen zahvaljujući dobroj igri Hrvatske. Kod pogotka je možda mogao, možda i trebao pokupiti loptu koja je stigla u petercu, ali obzirom na sklisku i brzu loptu ne čudi što je ostao na crti. Kasnije je i taj dio igre ispravio, pokupio je što je morao ispred svog gola, a u završnici je upisao i nekoliko sigurnih obrana.
Vedran Ćorluka: Pobjegao mu je St Ledger kod pogotka i od toga Ćorluka ne može pobjeći, ali pored toga bio je izrazito bitan za igru Hrvatske, ne samo zbog čvrstine u duelu već i zbog samopouzdanja u igri – odličnom tehnikom pomagao je Hrvatskoj uspostavljati dominaciju na terenu.
Gordon Schildenfeld: Pokazao da je zaslužio Bilićevo povjerenje, nakon ogleda u Turskoj, ovo je još jedna njegova besprijekorna partija. Odličan u igri glavom, baš ono što je Hrvatskoj protiv Irske trebalo, maksimalno jednostavan u rješenjima.
Darijo Srna: Još jedna pogođena Bilićeva odluka. Kapetanu je sasvim odgovarala povučenija uloga, i uopće nije patio njegov napadački doprinos, čega je svjedok i asistencija kod prvog gola. Jako dobar nastup Srne, bio je lider momčadi na terenu i požrtvovnošću i igrom.
Ivan Strinić: Nije bio slaba karika, a to je ono što je Hrvatskoj trebalo na toj poziciji i što je rijetko imala proteklih godina. Duff je učinio malo toga, zasluge moraju ići i Striniću koji je fizičkim predispozicijama pokazao Duffu da je stiglo vrijeme za – mlađe.
Ognjen Vukojević: Neće se puno pričati o njemu, ali odradio je jednu od ključnih uloga u finom funkcioniranju hrvatskog stroja. Vukojević je taktički bio izuzetno važan za Bilićevu momčad, tiho je popunjavao sva mjesta koja su ostala upražnjena kada se naprijed priključivao Srna, kada je daleko otišao Modrić, kada se ozlijedio Schifo… Dao je i svoj doprinos u pas igri Hrvatske, no najvažnija je ipak bila njegova trkačko-taktička dionica.
Luka Modrić: Pomalo pasivan u prvih 20 minuta, no onoga trenutaka kada se nakon gola Irske razigrao Luka Modrić razigrala se i Hrvatska. Modrić je lakoćom primanja i rješavanja lopte, dirigiranjem napada Hrvatske i promjenama ritma pokazao zašto je jedan od najcijenjenijih srednjaka Europe. Luka nije sudjelovao u završnicama akcija (osim jednog solidnog udarca), ali je bio ono što Hrvatska od njega očekuje – kvaliteta više u sredini terena.
Ivan Rakitić: Lijepa partija Rakitića na desnom veznom. Nije se vezao za crtu gdje ne bi mogao biti toliko koristan obzirom na manjak brzine, ali se vješto ubacivao u sredinu, otvarao za udarac, s Modrićem i Srnom omogućio je Hrvatskoj prevlast u sredini.
Ivan Perišić: Ponajbolja partija u kratkoj reprezentativnoj karijeri. Šteta je što nije iskoristio jednu od dobrih prigoda za udarac, ali sudjelovao je u nekoliko lijepih akcija, svojim kretanjem davao je hrvatskoj igri prijeko potrebnu širinu. Nije bio kontinuirano involviran, ali lopta nije mogla biti kod svih – Hrvatska je imala dosta raspoloženih igrača.
Mario Mandžukić: Prvo ime susreta i apsolutno najveći Bilićev pogodak. Uz dva pogotka konstantno je terorizirao irsku obranu, sjajan u zraku, pokretljiv, aktivan, uvijek blizu lopte, blizu protivnika, blizu zbivanja. Iako je već imao nekoliko zapaženih partija, s obzirom na ulog i pozornicu, najveća utakmica u karijeri napadača koji je, barem na jednu večer, na vrhu ljestvice strijelaca Europskog prvenstva.
Nikica Jelavić (do 72. minute): I Mandžukićev partner pružio je odličnu izvedbu, zabio je pogodak i time opravdao status prvog centarfora Hrvatske, i pritom izdržao niz duela, zadržao nekoliko lopti, fino sudjelovao u igri Hrvatske.
Niko Kranjčar (od 72. minute): Pripala mu je teška zadaća zamijeniti Jelavića u prvoj crti obrane, što ipak manje pokretljivom Kranjčaru nije tako zahvalna uloga. Osjećalo se kao da Kranjčaru nedostaje utakmica, no Hrvatska je zadržala vodstvo – a to je sve što je trebala učiniti u trenutku kada je Kranjčar ušao.
Eduardo da Silva (od 89. minute): Igrao premalo za ozbiljniju ocjenu.
Tomislav Dujmović (od 90. minute): Igrao premalo za ozbiljniju ocjenu.