Poznan je danas doživio ono što su prije njega proživljavali Stuttgart, Berlin, Beč, Klagenfurt, London... Rijeke hrvatskih navijače slijevale su se prema mjestu koje će večeras od 20:45 sati zauzeti pažnju najvećeg dijela hrvatske i irske javnosti. Ipak, uz crveno-bijele kvadratiće, u Poznanu su se danas iskrcali i brojni "zeleni"...
Automobili, kombiji, autobusi, navijački vlak - svi putevi danas su vodili u Poznan. Iako je prethodnica hrvatskog navijačkog kontigenta u Poznan stigla još jučer, tek danas je poljski grad osvanuo okupan hrvatskim crveno-bijelim kvadratićima. Ulice starog grada u centru Poznana danas su odjekivale od hrvatske pjesme, ali i dobre zajedničke atmosfere koju su hrvatski i irski navijači stvarali s ponekim domaćim "kibicom".
Potpuno različito od jutrošnje prve vijesti o noćašnjem sukobu te tri grupe navijača na glavnom poznanskom trgu. Poljski izvori tvrde da su sukob započeli hrvatski navijači, no nešto posve drugo govore i Hrvati i Irci, koji za sukob optužuju domaće huligane, tvrdeći da su napali zajedničku grupu Hrvata i Iraca koji su se družili u pubu usred Poznana.
Igrači na opuštanju izvan grada
Dok se navijači okupljaju i "zagrijavaju" za utakmicu, hrvatski nogometaši dan su proveli u prirodi. Slaven Bilić poveo je svoje igrače u park izvan grada, gdje su se opuštali i koncentrirali za večerašnji dvoboj. Nakon dnevnog odmora u hotelu, igrači prema stadionu kreću u 18:30 sati.
U Poznan je stiglo puno uglednika iz svijeta sporta, ali i državnog vodstva. Stigli su ministar sporta Željko Jovanović, njegov prvi pomoćnik Petar Skansi, ministar obrane Ante Kotromanović, a s navijačima obje reprezentacije družio se i vjerojatni budući prvi čovjek hrvatskog nogometa Davor Šuker.
No, koliko god bilo lijepo vidjeti kvadratiće po Poznanu, mora se priznati da se ovaj grad domaćin ipak prvenstveno – pozelenio. Irci su jedva dočekali prvi nastup svoje reprezentacije na jednom europskom prvenstvu nakon što su 1988. debitirali pa su okupirali Poznan u velikim brojevima.
Domaćine veseli toliko gostiju, te snažne emocije koje su ispunile grad koji ne pamti sličan događaj. U lokalnom dnevnom listu, Gazeta Wyborcza Poznan, autor Radosław Nawrot, napisao je:
"Kada vidim klince kako se zabavljaju, osjećam ljubomoru jer će još toliko toga iskusiti, ali isto tako, žao mi ih je, jer su mnogi od njih premladi da bi se sjećali događaja koji će se vjerojatno dogoditi samo jednom u povijesti ovog grada."
Inače, iako nisu česti posjetitelji velikih natjecanja (ovo im je prvo nakon 2002.), Irci nisu došli bez ambicija. Jedan od najiskusnijih, Richard Dunne, prošao je kroz brojna razočaranja s reprezentacijom i zato zna koliko su ovakve prigode da se učiniti nešto veliko rijetke:
"Kao momčad, morali smo shvatiti da više nije bilo dovoljno prihvatiti druga mjesta, biti momčad koja će se 'skoro plasirati'. Da bismo to učinili, morali smo biti jači u velikim utakmicama, a činjenica da u tome nismo uspijevali činila me ludim. Ali sada kada smo konačno tu, to nije dovoljno. Moramo minimalno proći skupinu. A da bismo to učinili, moramo biti na svojoj najvišoj razini, odlično se braniti, sjajno napadati, igrati na loptu i učiniti apsolutno sve da budemo na gornjoj razini svojih mogućnosti."