Trijumf protiv Ukrajine bez ikakve grižnje savjesti može se proglasiti najvećom reprezentativnom pobjedom u povijesti hrvatskog futsala. Hrvatska će na Futsal Euru ostati do kraja, iz Splita se seli u Zagreb, a na okršaj s Ukrajincima osvrnula su se dvojica naših najistaknutijih reprezentativaca na natjecanju...
Ni jedan veliki uspjeh u sportovima poput futsala nije moguć bez značajnog doprinosa vratara. Šira hrvatska javnost u utakmici protiv Ukrajine upoznala je najboljeg hrvatskog malonogometnog vratara Ivu Jukića.
"Mnogi od nas nisu profesionalci i imaju druge poslove, nitko od nas ne zarađuje velike novce, ali vidjeli ste da se ponašamo kao profesionalci i da 'ginemo' za svaku loptu, za svaku minutu. Zaslužili smo pobijediti, zaslužili smo ovu sreću nakon nekoliko svakavih poraza prošlih godina."
Padaju rekordi
Nakon što je u prvoj utakmici protiv Rumunjske Spaladium Arena s 8.000 gledatelja srušila rekord posjete na jednoj utakmici Futsal Eura (dotad je rekord držala španjolska Granada sa 7.500 gledatelja na finalu 1999.), četvrtfinalni okršaj s Rumunjskom još je malo podignuo letvicu rekordne posjete. U ponedjeljak navečer u splitskoj ljepotici bilo je između 9 i 10 tisuća gledatelja, što je sad službeno nova rekordna posjeta.
No, zacijelo ta brojka neće dugo stajati na vrhu europske futsal povijesti. S obzirom na prolaz Hrvatske u polufinale, već u četvrtak se u Areni Zagreb očekuje daljnje "friziranje" rekordne posjete. Realno je očekivati više od 10.000 gledatelja na polufinalnoj utakmici protiv Rusije ili Srbije.
Hrvatska će k tome debelo premašiti rekordnu posjetu s prošlog Futsal Eura u Mađarskoj 2010., kada su 20 utakmica uživo gledale 62.000 gledatelja. S današnjih 11.000 (9.500 u Splitu, 1.500 u Zagrebu) posjeta hrvatskog Futsal Eura u samo 14 utakmica dosegnula je brojku od 51.000 gledatelja.
Jukić je već tijekom prvih 50 minuta utakmice skinuo mnoštvo teških udaraca, od čega se posebno ističe volej Ovsiannikova tri minute prije kraja "regulatnih" 40 minuta.
"Publika je bila sjajna, opet su nam pomogli kad nam je najviše trebalo. Penali? Kad obranim prvi, onda obično obranim još nekoliko, ako prvog dobijem onda me uglavnom izbuše do kraja. Takav sam vratar, sretan sam što sam večeras skinuo sve što je trebalo."
Naš najbolji igrač u prve dvije utakmice bio je Dario Marinović, koji je protiv Ukrajinaca ozlijedio odmah u početnim minutama utakmice. Našu liječničku službu očekuje veliki posao u pokušaju da se 21-godišnjeg Dubrovčanina osposobi za polufinale
"Ovo je povijesna pobjeda za hrvatski futsal. Ponosni smo, dali smo zadnji atom snage za pobjedu večeras i mislim da joj nema nikakvog prigovora. Slatko je pobijediti Ukrajince nakon onoga što su nam 'skuhali' u Azerbajdžanu, zaslužili su da im uzvratimo. Publika je bila sjajna, nadam se da će i u Zagrebu biti puna Arena, a onda nam je sasvim svejedno tko će nam biti protivnik u polufinalu. Osobno bih radije Srbiju, nego Rusiju", kazao je Marinović.
Ukrajinci? Dovoljno je reći da su opravdali reputaciju reprezentacije koja ne poznaje fair-play zarađenu nedavno u Bakuu. Uz to što je njihov izbornik Gennadiy Lisenčuk pričao gluposti tijekom konferencije za medije ("tražit ćemo diskvalifikaciju Hrvatske s natjecanja, njihovi igrači su pobacali naše zastavice u smeće") i izbjegavao odgovor na pitanje srami li se onoga što je njegova reprezentacija napravila u Bakuu, ukrajinski reprezentativci redom su odbili dati izjave nakon utakmice.
Povratak u Ukrajinu očito će biti dug i težak. No, lagali bismo kad bismo rekli da ih žalimo.