Petra Kvitova, Viktorija Azarenka, Marija Šarapova... sve su se od prvog dana Roland Garrosa 23. svibnja spominjale kao više ili manje moguće pobjednice, ali jedna po jedna sve tri su nailazile na istu prepreku. Šesta nositeljica i sedma igračica svijeta Li Na u Parizu nikad nije prošla dalje od osmine finala 2009., ali nakon 6:3, 6:7, 6:3 protiv Barbore Zahlavove Stryove u prvom, 6:4, 7:5 protiv Silvije Soler Espinose u drugom i 6:2, 6:2 protiv Sorane Cirstee u trećem kolu Kineskinja je srušila i Kvitovu u osmini finala (2:6, 6:1, 6:3), Azarenku u četvrtfinalu (7:5, 6:2) i Šarapovu u polufinalu i nakon Australian Opena (Clijsters) izborila svoje drugo GS finale uzastopce.
Je li pobjeda u dva seta (6:4, 7:5) stigla lakše od očekivnog? “Uopće nije bilo lagano, još manje lakše od očekivanog. S Marijom na drugoj strani mreže uvijek je teško igrati, bori se poput lavice za svaki poen, ne odustaje ni kad se nalazi u naizgled izgubljenoj situaciji. I ovdje je to pokazala i to dvaput“ (u prvom je kolu od Caroline Garcia gubila 3:6 i 1:4, a u osmini je finala protiv Agnieszke Radwanske u oba seta imala break zaostatka i u drugom spasila tri set-lopte, nap. a.) “tako da sam bila još i više na oprezu, potpuno svjesna da ni u jednom trenutku ne smijem popustiti jer bi u protivnom iskoristila moje i najmanje kolebanje“.
Nije joj ovo prvo finale Grand Slama, tu je barijeru ispred kineskih tenisačica srušila u siječnju u Melbourneu protiv Kim Clijsters, ali je prvo na Roland Garrosu? “Pariz kao da je svima pomalo poseban. Ovo je predivno iskustvo ne samo u mojoj karijeri nego i u životu. Ali plasman u finale ne znači mnogo samo meni i mojim najbližima, polufinalni susret izravno je prenošen u Kini i sigurno ga je vidjelo tisuće djece. Nadam se da će u mom nastupu pronaći nadahnuće i jednog dana napraviti isto ili još i više“. Kad uspoređuje koje je emotivnije dočekala? “U tom slučaju u prednosti je Melbourne. Ipak je to bio prvi put, prvi se pamte. Danas mi oči više nisu širom otvorene kako bih upila svaki trenutak, tom sam cestom već prošla, u glavi imam jasan plan i spremna sam ga sprovesti u djelo“.
Finale Australian Opena, finale Roland Garrosa. U čemu je tajna, što je drugačije u treningu? “Apsolutno je sve isto kao i prethodnih sezona. Isti je režim treninga, ista prehrana, ista sam ja, ista je ekipa oko mene. Možda je tajna u našem međusobnom odnosu, povjerenju u ono što onaj drugi radi i samopouzdanja koje iz toga proizlazi“.
Li je 29 godina, kako to da je tako dugo čekala na svoj najbolji tenis? “Čekajte, čekajte! Godine ne govore mnogo, samo su brojka na papiru. Možda igračice iz Azije sporije sazrijevaju, možda kasnije od europskih i počinju ozbiljno pristupati tenisu. U svakom slučaju, s 29 godina teško da sam 'stara koka', ne smijem se osjećati starom i uistinu se i ne osjećam, dapače!“.