Ako su mislili da će s Lokomotivom lako, Međimurci su se očito prevarili. Zagrepčani su, očito pamteći prošlosezonsko poniženje koje im je priuštilo Međimurje na Hitrec-Kacianu, izašli odlično raspoloženi, rastrčani i željni pobjede.
Nasuprot tome, slabi su bili domaći, a posebno opasna je bila rupičasta obrana, koja je u svojim redovima imala i ozlijeđenog Andrea, koji nikako nije mogao dati svoj maksimum. Osim njega, hazard je bio i mladi Jurin na golu, koji je već u prvim minutama pokazao nedostatak iskustva.
U četvrtoj minuti izazvao ga je naime najiskusniji u gostujućim redovima Sopić, a mladi vratar "štrika" i lopta mu ispada. Sopić tada ne koristi priliku, ali je uspješan četiri minuta kasnije. Domaći braniči i vratar naime ne znaju odagnati napad Lokomotive, loptu izbijaju kratko, pa Sopić s nekih 25 metara para čakovečku mrežu pravim eurogolom za 0:1.
Takav zaostatak inače samo digne motiv Međimurcima, no ovog puta njihovi pokušaji nisu bili dovoljno dobri da preokrenu rezultat. Pokušao je Lima, Žuljević je jednu priliku prokockao zbog sebičnosti, no stekao se dojam da su Zagrepčani mnogo rastrčaniji i spremniji za utakmicu. To su dokazali još jednom u 37. minuti, kad Martinac ubacuje dugu loptu za Bulea, a ovaj je lagano šalje ispod vratara Jurina ravno u mrežu za 0:2.
U drugom poluvremenu Lokosi nešto mirniji, Međimurci agilniji, ali promjena rezultata samo u korist gostiju. U 58. minuti Puljić se došetao pred čakovečki gol i zatresao mrežu, bez da ga je itko uspio spriječiti. S 0:3 na semaforu Zagrepčani mogu utakmicu mirno privesti kraju.
U preostalih tridesetak minuta pokušao je Ćutuk promijeniti izgled svoje ekipe, zamijenivši ozlijeđenog Andrea Lozom te Eliomara Kovačem. Nije baš previše pomoglo, jer je prilike i dalje stvarao prvenstveno Darmopil, a priključio se kasnije i Vuka te Georgijevski. Unatoč njihovom trudu Kelavina mreža ostaje prazna.