Kako bismo Vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Više informacija ili zatvori obavijest.

Juriš
#326

Maljković je od Cedevite želio Jugoplastiku, Mršić od Cibone malo (više) povjerenja

Maljković je od Cedevite želio Jugoplastiku, Mršić od Cibone malo (više) povjerenja
Foto: Bruno Karadža
Foto: Bruno Karadža

Tri zagrebačka kluba kao da su sprovela koordiniranu akciju. U razmaku od tjedan dana Božidar Maljković je nestao, Veljko Mršić odustao, a Ante Čačić prestao. Tri slične sudbine, a tri različite priče još su jednom pokazale koliko je tvrd trenerski kruh u današnje vrijeme. Igrači mogu odigrati bolje ili lošije, no treneri danas više nemaju pravo na loš dan. I to ne nužno svoj...

Između Juriša broj 317 i ovog 326. kojeg upravo kuckam protekla su dva mjeseca, po 13-14 utakmica Cedevite i Cibone i jedna konstanta. Dario Šarić još ne igra. I još uvijek ne zna gdje će.

Dva mjeseca nakon tog 317. Juriša Božo Maljković je negdje u nekoj utvrdi skriven od bilo kakvih vanjskih utjecaja i podržaja i bez komentara promatra gomilanje gluposti koje se o njegovom odlasku iz Cedevite pišu u hrvatskim, a posebno srbijanskim medijima. A Veljko Mršić je nakon nekoliko mjeseci vođenja seniorskih momčadi postao - "trenerski umirovljenik".

Jurišić na Facebooku

Sve svoje komentare, ideje ili sugestije autoru ove kolumne možete uputiti i preko Facebook stranice: facebook.com/bernard.jurisic2006

Ali vratimo se najprije Maljkoviću.

Način na koji je ugledni trener napustio svoje radno mjesto ne priliči jednom profesionalcu. Još manje gospodinu kakav je "šjor Božo". Puno je nula dogovoreno prilikom dogovora minulog ljeta između Cedevite i stratega zvučnog imena. Puno nula koje su Maljkoviću trebale garantirati mir i tišinu s "viših instanci" i mogućnost da se fokusira na momčad bez ikakvih uplitanja sa strane.

Ironije li - na kraju je baš to Maljkoviću smetalo. San svakog trenera, potpuna neovisnost i sloboda u slaganju i treniranju momčadi u Maljkovićevom slučaju su postale problem.

Prema informacijama koje se motaju dobro informiranim košarkaškim krugovima, Maljković je u Cedeviti vidio Jugoplastiku. I to Jugoplastiku s nečim što ni Jugoplastika nije imala. Novcem. Vidio je prigodu da jednu bogatu i dobro organiziranu sredinu u stilu "Bože Dioklecijana" povede u visine u kojima nikad nije bila. Trebao je postati "Božo Purger".

Međutim, "Božo Purger" u Zagrebu nije imao ono što je "Božo Dioklecijan" imao u Splitu. Matej Mamić nije Rato Tvrdić. Mladen Veber nije Josip Bilić. Emil Tedeschi nije Ante Njegovan. A ni Mickael Gelabale nije Toni Kukoč, niti je Marques Green Zoran Sretenović.

Božo Maljković u Splitu je bio okružen gotovo fanatičnim entuzijazmom, obiteljskom atmosferom i nevelikim očekivanjima. I nekim drugačijim, puno drugačijim vremenom. U Cedeviti je priča drugačija. Korporativna ozbiljnost, profesionalnost i emotivna distanca Maljkoviću jednostavno nisu odgovarale. Tedeschi ima i važnijeg posla od ispijanja kave s trenerom, s Veberom ionako nije baš "kliknuo", a uz svo poštovanje prema njihovim funkcijama i činjenici da su mu šefovi - Mateja Mamića i Krešimira Novosela Maljković je ipak doživljavao kao klince.

I dao bi sve da je Cedevita umjesto u Jusufa Nurkića ili Gorana Sutona uložila u dovođenje Rate Tvrdića ili Dina Rađe. Da se motaju po klupskim prostorijama i budu mu na raspolaganju za "čašicu razgovora".

Možda bi tada i funkcioniralo.

Kako je Maljkovićev odlazak koincidirao s euforijom u Hrvatskoj zbog oslobađajućih presuda generalima Gotovini i Markaču, puno je budalaština objavljivano na temu njegovog odlaska iz Cedevite. Od priglupih i plitkih senzacionalizama srbijanskih medija koji su jedva dočekali njegov odlazak staviti u kontekst zategnutih odnosa između država, do priče o sukobima u svlačionici, nediscipline igrača ili "sapunanja daske" od strane "klana Novosel" koji je na klupi Cedevite opet želio - Acu Petrovića.

Nažalost, svojom šutnjom i načinom na koji je otišao Maljković je dodatno nahranio cijelu priču. Ni tjedan dana od naprasitog odlaska iz Zagreba od srbijanskog trenera nema ni traga, ni glasa. Niti se pozdravio sa svojim dojučerašnjim suradnicima, šefovima, igračima, niti je osjetio potrebu začepiti usta tabloidnim besramnicima koji su od njegovog odlaska za potrebe svoje tiraže radili nacionalističke orgije.

Ružno je što je tako završilo. I šteta, jer hrvatskoj košarci očajnički trebaju velika imena, veliki treneri, veliki autoriteti. Božo Maljković jest sve to. Dovoljno stranac da mu "prešutimo" ono što nekom svome ne bismo, a opet dovoljno naš da bismo vjerovali u njegove dobre namjere u smislu rada na napretku hrvatske košarke.

Nažalost, nije to Maljkoviću prvi trenerski "poraz" u posljednje vrijeme. Niti je malo onih, bilo to u Hrvatskoj, Srbiji ili Sloveniji (čiji je izbornik) koji drže da je njegovu košarkašku doktrinu pojelo vrijeme. Uz kritike koje ga prate u Beogradu, Ljubljani, Krasnodaru, a odnedavno i u Zagrebu, još uvijek ima jedno mjesto na svijetu na kojem su mu vrata širom otvorena. Jugoplastika je i danas prilično slična onoj koju je ostavio 1990. Puna entuzijazma, obiteljske atmosfere i nevelikih očekivanja. Ali gladna. I doslovno i figurativno.

Za razliku od Maljkovića.

Bit ću iskren i priznati da je Ante Nazor "za prsa" vodio ispred Veljka Mršića na mojoj internoj kladionici trenera koji bi Božić mogli dočekati na burzi rada. Ne zato što njih dvojica trenerski ne vrijede, nego zato što ljudi koji vode i Zadar i Cibonu još uvijek nisu iskreno svjesni realnosti trenutka u kojem se nalaze. I treneri su im uvijek krivi za sve što ne valja.

Još uvijek i jedni i drugi žive po principu "krpat ćemo rupe tijekom sezone", još uvijek i jedni i drugi gotovo fanatično vjeruju da će u kolovozu, studenom ili veljači "ubosti" nekog fantastičnog Amerikanca kojeg su "promašili" svi bogati(ji) klubovi od njih. Još uvijek i jedni i drugi padaju u nesvjest kad izgube od "tamo neke Igokee, Budućnosti, Širokog", kao da su sama slika Kreše Ćosića ili dres Dražena Petrovića dovoljni da svi Choleti, Radnički ili MZT-i podviju rep i glavom bez obzira pobjegnu iz dvorane.

U Splitu Mladen Erjavec povjerenje opravdava domaćim pobjedama, ali na Gripama barem (više) ne žive u iluzijama i ne traže od trenera da ih odvede u Euroligu s igračkim kadrom koji za to nije. Gostujući porazi ne izgledaju lijepo, posebno ne onaj u Širokom Brijegu, ali "realnost" je riječ koju bi kao mantru trebali ponavljati svi oni koji smatraju da bi Split mogao bolje od trenutnih 4-6. Koliko, faktografije radi, ima i Cibona sa šest stranaca.

Cibona je pod Veljkom Mršićem u 13 utakmica ubilježila devet poraza ove sezone. Brojke neumoljivo zazivaju trenerovu odgovornost, ako na raspolaganju imate momčad za koju se smatra da može i vrijedi puno više. Ima li je Cibona doista - odgovorit će valjda sljedeći trener koji će preuzeti žezlo.

Ono što zabrinjava je činjenica da je još jedan mladi i ambiciozni trener željan napredovanja potrošen. Je li Veljko Mršić mogao biti veliki, pravi trener da su se otrpjele neke "dječje bolesti"? Ne znam. Ne znate ni vi. Ne zna ni bilo tko od onih koji su mu s tribina Draženovog doma u subotu zviždali i tražili da ode. Kao što ne znamo bi li Alexu Fergusonu prošlog tjedna bio podignut spomenik ispred Old Trafforda, da je dobio otkaz nakon lošeg početka u Manchester Unitedu.

Bismo li danas uopće pričali o Boži Maljkoviću da je dobio otkaz u Jugoplastici nakon nekoliko prvih utakmica tamo negdje 1987? A mogao je.

Tagovi: Juriš
  • Sportnet Klub
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • ian wright   02.12.2012. u 11:28
    opet omiljeni, a totalno promaseni i besmisleni klise svih hrvatskih novinara o Fergusonu i njegovim prvim godinama u Manchesteru ... a da konacno netko od vas procita barem clanak na Wikipediji, pa da konacno shvati da je Ferguson prije dolaska na Old Trafford godinama sa svojom ekipom dominirao u... [cijeli komentar na forumu]
    ian wright
    Bravo majstore!Pišeš gluposti!
    -1
  • El capitan   02.12.2012. u 02:38
    Jbg stari, dobivat ćeš minuse od ovih ovaca. Cedevita je umjetna tvorevina, bez povijesti, bez naslova, bez navijača. Zdravi projekt my ass, samo pogledaj kome Tedeschi liže onu stvar. NIKADA neće biti Cibona, a to boli boli :)
    El capitan
    Bravo majstore!Pišeš gluposti!
    -3
  • El capitan   02.12.2012. u 02:33
    Je, Hearts.
    El capitan
    Bravo majstore!Pišeš gluposti!
    -1
  • cluesblues   01.12.2012. u 00:21
    "...Korporativna ozbiljnost, profesionalnost i emotivna distanca " - lijepo zvuci, samo sta nije istina - ko imalo bolje zna stanje u cedeviti, zna da se i tamo radi neorganizirano i stihijski, uz puno improvizacije i nimalo "korporativno" - jedina razlika je da love ne nedostaje, pa se mnogi... [cijeli komentar na forumu]
    cluesblues
    Bravo majstore!Pišeš gluposti!
    0
  • japanci   28.11.2012. u 14:13
    juriš kao i obično napiše dobar članak. Činjenica je da Maljkoviću nije mjesto u Cedeviti i razlozi su poprilično realni i istiniti. Možda dođe u Jugoplastiku. Nije njemu do para. Mršiću nisu dali dovoljno vremena. I to je istina. A Nazor ko zna možda iznenadi.
    japanci
    Bravo majstore!Pišeš gluposti!
    +13
Bernard Jurišić
Bernard Jurišić jedan je od pokretača Sportneta i njegov dugogodišnji novinar, urednik i kolumnist. Akademsku titulu magistra inženjera elektrotehnike zaradio je uspješno spojivši svoje dvije velike ljubavi - sport i računarstvo. Za odrađene tisuće vijesti, izvještaja i komentara zaslužio je nekoliko nagrada, od kojih se posebno ističu dva godišnja priznanja Hrvatskog zbora sportskih novinara - nagrada za internetsko novinarstvo i nagrada za najbolju kolumnu.

Prethodne kolumne

Nikad zbogom, samo doviđenja...
27.03.2014. 12:35
Sve upitnike koje smo imali u utorak imamo i u četvrtak. Ali i dojam da ima mjesta optimizmu
06.03.2014. 17:50
Alen Halilović će od "prodajnog artikla" konačno postati "samo nogometaš"
28.02.2014. 17:30
Tri desetljeća Davida Sterna: čovjek koji je NBA pretvorio u tvornicu novca i promijenio lice sporta
13.02.2014. 18:05
Ako je nogomet sport u kojem uvijek pobjeđuju Nijemci, rukomet je sport...
27.01.2014. 18:15
13 emocija za vječno sjećanje na 2013.
09.01.2014. 21:10
Nečastan kraj časne karijere. Zbog pet slova
17.12.2013. 17:10
Nogomet bez navijača je bezvrijedan, besmislen i dugoročno neodrživ
05.12.2013. 11:55
Hoće li Niko Kovač svoje igračke karakteristike uspjeti preslikati u "genetski kod" reprezentacije?
20.11.2013. 18:30
Sreća nam je sva četiri puta bila prijateljica. Ali nemojmo je više provocirati
14.11.2013. 17:20

Poredak

1.perrroo13
2.alen-l13
3.pikzibner13
4.The Phantom13
5.Komandant Mark12
6.Matej (Privlaka)12*
7.sky0012
8.Calciopoli11*
9.Spajki11211
10.arseus11*

Vidi detaljan poredak najduljeg niza
Vidi detaljan poredak trenutnog niza