Čačić je mogao i trebao ostati na objašnjenju kako je Puljić igrao umjesto Tonela zbog budućnosti, zbog činjenice da Portugalac ove zime napušta klub jer se želi vratiti doma i činjenice da je onda pametnije davati prigodu Puljiću da skuplja iskustvo za iduću sezonu. Pisao sam o tomu i nakon utakmice, nije to nužno pametno objašnjenje – u takvoj utakmici Dinamo bi morao igrati u najjačoj postavi, a ne razmišljati o budućnosti, jer upravo je Liga prvaka ta prigoda zbog koje planirate budućnost – no takvo je objašnjenje barem razumljivo i kao takvo prihvatlijvo.

No, nakon brojnih kritika, Čačić je otišao korak dalje i jednog od najpoštivanijih igrača Dinama "bacio pod autobus", kritiziravši neke njegove nastupe u javnosti. Ovo je premali prostor za objašnjavanje na koliko je razina to bio pogrešan način, ali suvišno je i objašnjavati kada je vlastitu pogrešku priznao i Čačić ispričavši se pred cijelom svlačionicom portugalskom stoperu. No, nije uspio ispraviti pogrešku, Tonel je preko menadžera javno izrazio nezadovoljstvo takvim odnosom, postao junak u očima onih koji vole crnilo iz maksimirske svlačionice i ostavio klubu samo jednu opciju koju je u ponedjeljak na konferenciji za novinare potvrdio Zdravko Mamić - Portugalac je odigrao posljednju utakmicu za Dinamo. Dinamo kao ozbiljan klub mora stati iza trenera i to je u ovom slučaju učinio, iako je Mamić prvi prozvao Čačića zbog pogreške u komunikaciji.

Nažalost, tako će na ružan način biti završena priča s jednim od najboljih inozemnih pojačanja Dinama u samostalnoj Hrvatskoj. Tonel je stigao bez velike pompe, iako s respektabilnim životopisom, a u idućih 85 nastupa za Modre osigurao si je respekt i navijača i struke i suigrača i medija, što je malo kojem strancu pošlo za rukom. Ne da nije bio promašaj, već je bio pravi profesionalac, odličan stoper za Dinamove kriterije, isplatio je svaki uloženi euro. Bez skandala, bez puno riječi, bez pamtljivih pogrešaka, samo staloženost, mirnoća, iskustvo, inteligencija u igri. Tonel nije Paolo Maldini, ali za Dinamo je važnije da nije ni Nowotny ni Anderson Costa ni neki drugi klupski inozemni promašaj. Tonel je bio pogodak. I zato je s malo više korektne komunikacije na ljepši način trebala biti okončana Tonelova epizoda u Dinamu, posebno jer je sam igrač istaknuo želju za odlaskom.

Umjesto toga, ovakav rastanak s Tonelom bit će doprinos lošem imidžu Dinama i trenera Čačića. Na lucidnoj konferenciji za medije, Zdravko Mamić je rekao puno toga istinitoga između klasičnih demagoških fraza, no ne shvaća da ovakvi potezi ruše neke druge, dobre poteze. Čačić opako čisti svlačionicu od veteranskog utjecaja, i dok je ponekad to bilo opravdano i smisleno, Dinamu je ostao još samo Josip Šimunić (do kada?) kao glas iskustva u svlačionici. Tko će podviknuti? Bišćan, Leko ili Tonel sigurno neće, a način kako se s njima obračunao Ante Čačić sigurno će upozoriti bilo kojeg mogućeg povratnika ili starijeg igrača kako u Maksimiru iskusni i zaslužni nisu baš i poželjni.

Dvije sezone tek kilometar udaljeni Park mladeži bio je neosvojiv za Hajdukove nogometaše. Dvaput je bilo 1:1, remi kojim Hajduk nikako nije bio zadovoljan. Ovog puta činilo se da bi Hajdukovci unaprijed potpisali ponavljanje istovjetnog rezultata, a dogodilo se baš suprotno. Po drugi put ove sezone Hajduk je "spustio" svoje novopečene gradske rivale i pokazao im da usprkos neiskusnijoj i jeftinijoj momčadi u gradu pod Marjanom još uvijek stoji samo jedan gazda. Barem do srijede i poljudskog okršaja u kupu.

Štoviše, Hajduk je u 180 ovosezonskih prvenstvenih minuta protiv Splita bio uvjerljivo bolji protivnik, kako na Poljudu, tako i u Parku mladeži ove nedjelje. U 90 minuta Splitovci su tek dvaput ozbiljnije ugrozili Hajdukova vrata, prvi put nakon pogrešne procjene vratara Blaževića, drugi put kad se Blažević "iskupio" obranom "zicera" Barabanu u samoj završnici. Ostatak susreta pripao je Bilima, koji su kontrolirali i loptu i igru i mogli voditi puno prije presudne 61. minute.

Ta napadačka boljka Hajduk ovog puta nije koštala, a zaslugu za to ima jedna "rošada" koju je unutar početnih 11 napravio trener Bilih Mišo Krstičević. Oremuša je Krstičević vratio na desnu stranu obrane, a naprijed poslao Avdiju Vršajevića, koji je u prvom dijelu sezone u dosta navrata pokazao probojnijim i napadački korisnijim. Novopečeni reprezentativac Bosne i Hercegovine uzvratio mu je na najbolji mogući način. Nekoliko puta je opasno prijetio vratima Splita, a u 61. minuti je odlično reagirao na vrhunsku "okomicu" Franka Andrijaševića i minutu prije planirane proslave 62. rođendana Torcidi pružio dodatni razlog za feštu. "Vršajević je najbliže Anti Vukušiću od onoga što imamo", kazao je Krstičević nakon utakmice i najavio kako su Vršajevićevi dani na mjestu desnog braniča prošlost. Tamo će do daljnjega ordinirati Mirko Oremuš.

Pobjeda u gradskom derbiju bacila je novo svjetlo na kiks protiv Istre, jer su Bili mogli preskočiti čitavu konkurenciju za drugo mjesto i "zalijepiti" se za Dinamova leđa. S druge strane, pitanje je kako bi Hajdukovci izgledali da nisu imali imperativ isprati grijehe pred svojim navijačima i to baš protiv Splita koji je uoči sezone postavljan ispred Hajduka. "Postavili smo se hajdučki, onako kako se uvijek moramo postaviti", rekao je Hajdukov bivši Splitovac Goran Milović. Hoće li to biti dovoljno za novi trijumf Hajduka i plasman u četvrtfinale kupa, znat ćemo već u srijedu navečer, nakon što se završi novi splitski gradski okršaj, ovog puta na Poljudu.