Ako će Krunoslav Jurčić jednoga dana pasti, onda treba pasti zbog Prve lige, ne zbog Lige prvaka. Poručili smo nakon Madrida da je lekcija koju su dinamovci trebali naučiti sljedeća - i protiv kvalitetom inferiornog protivnika treba igrati maksimalno, u skladu s reputacijom, primanjima, kvalitetom. Dinamov učinak u Prvoj ligi je i s ovim remijem jako dobar, prednost ogromna, no Dinamo tek svaku četvrtu utakmicu odigra onako kako bi to morao prema kvaliteti igrača i uvjetima koje klub tim igračima osigurava.

Dinamo u Zaprešiću gotovo da nije pokazao da je uopće bolji od Intera, a kamoli nešto više. Pored trojice Dinamovih "majstora lopte", Badelja, Kovačića i Alispahića, potez utakmice je uz Santinijevu obranu jedanaesterca bio lažnjak Tomislava Šarića kojim je povaljao Vidu na pod. Inter je djelovao kompaktnije, uigranije, kao momčad s nekakvom vizijom u igri; to je kompliment Iliji Lončareviću koji u Zaprešiću pokazuje da je možda i najbolji trener u Prvoj ligi. No, jasno da se postavlja pitanje - zašto se to isto ne može vidjeti u Dinamu koji ima, bez ikakve sumnje, puno snažniju momčad od Intera?

Krunoslav Jurčić poprimio je nezgodnu naviku da pod autobus baca svoje igrače, i apsolutno sve probleme u igri Dinama, bilo u Ligi prvaka ili kod kuće, opravdava nedostacima igrača. Nakon sramotnog ulaska u utakmicu u Madridu, Zdravko Mamić konstantirao je kako igrači nisu bili psihološki pripremljeni za tu utakmicu. Nakon Intera, Jurčić je zaključio da igrači "nisu napravili individualnu pripremu za utakmicu, da se nisu prebacili i koncentrirali". Tko je odgovoran za to? Zar je domaćim trenerima toliko teško reći - ja sam kriv, ja sam odgovoran jer danas nismo bili pravi?

Jurčić trenutno sa strane promatra kako Mamić zapravo odrađuje njegov posao, a dok izvršni predsjednik "gazi" nogometaše, Jurčić kima glavom kao da on nije šef te svlačionice i osoba odgovorna za to da pristup, igra, napredak i rezultati budu u skladu s (realnim) klupskim očekivanjima. Postavljajući se na takav način, Jurčić će izgubiti povjerenje i respekt igrača, a to je početak kraja jer je to jedna stvar koju trener u svlačionici mora imati.

Po dvojicu juniora u prvih 11 uvrstili su Tomić i Balakov u Šibeniku, svaki iz svojih razloga. Šibenčani nisu imali drugog izbora jer im je nekoliko seniora štrajkalo, kod Splićana nije bilo štrajka, ali jest otkaza. Tičinović i Trebotić dobili su "nogu" zbog "kvalitativno-disciplinskih" razloga, dok otkaz stoperu Glumcu nije ponudio dodatna objašnjenja.

No, ni bez njih trojice "krvna slika" Hajdukove momčadi nije se dramatično promijenila. Težak, kišom natopljeni teren skoro je pa dobro došao Hajdukovcima da se mogu opravdati od svega što se događalo protiv Zagreba u kupu u srijedu. Šubićevac u subotu ponudio je puno bolje vremenske i terenske uvjete, a Hajdukovci su se opet vratili na svoje već poznato gostujuće lice. Blijedo, beskrvno, loše. U prvom dijelu još kako-tako, uspijevali su nekako Splićani dolaziti do prigoda ponajviše zbog neiskustva svog juniorskog stopera, u drugom dijelu ništa.

Ivan Lendrić mogao se proslaviti, da je zabio samo stopostotne prigode mogao je na kontu imati "poker", no pokazalo se da mu je glava ubojitija od noge. Anas Sharbini "prespavao" je još jednu utakmicu, a čini se da se prema kraju sezone sve više gasi i jesenski bljesak Marina Tomasova, koji je u drugom dijelu bio potpuno bezopasan. Ante Vukušić trenutno slovi kao najbolji eksponat Hajdukovog izloga, što uz činjenicu da splitski klub za plaće igrača jako puno troši, znači da njegova zimska prodaja nije nimalo nemoguća. Hajduk je očito osuđen na takvu politiku, prošle zime Ibričić i Strinić, ove bi to mogao biti Vukušić.

To znači da će Hajduk opet morati stvoriti neku novu "dodatnu vrijednost" iz svog omladinskog pogona. Kadeti i juniori odlično guraju u svojim prvenstvima, no tu je uvijek pitanje jesu li Hajdukove omladinske momčadi ove sezone odabrale juriti rezultat ili stvarati igračku kvalitetu. Balakov je već "odstranio" puno igrača poniklih u Hajdukovom omladinskom pogonu (Jonjić, Jozinović, Oremuš, Čop, Andrijašević, Tičinović, Trebotić, Glumac), što znači da baš i nema povjerenja u rad omladinske škole. Prvoj momčadi priključena su tri nova juniora (Radošević, Barišić, Milić), a pitanje je hoće li Balakov u nastavku sezone nastaviti "čišćenje". Jer ima tu još materijala za "kartu u jednom smjeru", posebno ako se spomenuti juniori nametnu...