Dinamov kolaps u Amsterdamu pokazao je gdje su Modri u okviru Lige prvaka. Dinamov uvjerljiv trijumf u Splitu, uz vrlo dobru igru u nastavku utakmice, pokazao je opet koliko su Modri nadmoćni u domaćem natjecanju. Dinamo živi između dva ekstrema, gdje jedan dan igra protiv klubova koji nemaju ni za plaće, a već idući dan protiv najbogatijih klubova svijeta.

Dinamo se zaputio na put "bez nade", premda će se u potrazi za dobrom izjavom izvući i kakav biser poput Alispahićevog "i bod bi bio dobar". Čak i najveći kritičari Dinama priznat će kako Zagrepčani u Madridu nemaju što tražiti osim "časnog poraza", a pitanje je i što je častan poraz protiv goropadnog Reala kojeg gledamo ove godine. I koji se ne štedi po pitanju punjenja protivničkih mreža. Svaka usporedba Dinama i Reala igrački, financijski i na bilo kojoj drugoj razini jednostavno ima smisla poput usporedbe Dinama i Rudeša.

Kako u ovim okolnostima postaviti realne ciljeve? Kažu, "uživajmo u Ligi prvaka", no u porazima nitko ne uživa, pa tako ni igrači. Mogu se pronaći maleni gušti, poput slušanja himne Lige prvaka ili rukovanja sa zvijezdama Reala, ali onog trenutka kada utakmica počne, u svakom se sportašu probudi natjecateljski duh i on želi pobijediti. Makar bio najmanji David protiv najvećeg Golijata.

Stoga ni Dinamu ne preostaje ništa drugo nego dati sve od sebe ne bi li ponovio realno odličnu izvedbu iz zagrebačkog susreta. Real je i tada bio bolji za više od jednog pogotka razlike, no Dinamo je odigrao inspirirano, nadahnuto, strastveno, hrabro. I tako treba odigrati i u Madridu, jer nikada ne znaš kada te sreća može pomaziti. Posebno ako Real bude u pričuvnom sastavu, ne posebno motiviran, opušten i pomalo bahat. Alispahić kaže da bi "i bod bio dobar", no za Modre je realan uspjeh u Madridu - da ne spuste gaće na Pirenejima.

Kriv je trener Krasimir Balakov. Kriv je sportski direktor Milo Nižetić. Kriv je predsjednik uprave Hrvoje Maleš. Kriv je (još danas) predsjednik Nadzornog odbora Petroslav Sapunar. Kriv je gradonačelnik Splita Željko Kerum. Kriv je ministar športa Radovan Fuchs. Kriv je je predsjednik države Ivo Josipović. Kriv je predsjednik Uefe Michel Platini. Kriv je predsjednik Europske unije Herman van Rompuy. Kriv je nešto i Zdravko Mamić, to sigurno. O Ivi Sanaderu da i ne govorimo. Svi su krivi, osim igrača.

Jer kako bi inače netko tko za sebe drži da je "elita", pobijedio nekog tamo "satelita"? Od uprave do uprave, od trenera do trenera, od sezone do sezone nogometaši Hajduka su ti koji najviše razočaravaju one koji za razliku od njih žive ZA, a ne OD Hajduka.

Da, slažem se, netko ih je (s)kupio, netko ih je (pre)platio, netko ih je (pre)cijenio i za to bi trebao odgovarati. Ali nitko ne bi trebao odgovarati za to što igrači u 90 minuta ne pokažu ni malo želje, srca, volje, agresivnosti. Zar zaista želite reći da Balakov ili bilo koji trener prije ili poslije njega, može biti odgovoran za to što netko "nema motiva"? A prima toliku plaću?

Predsjednik Maleš je prije mjesec dana "oblizivao pragove" po Zagrebu kako bi osigurao kredit za isplatu plaća igračima. Da je pravde i poštenja, igrači bi ovim svojim sramotnim izdanjem u Zagrebu Malešu "olakšali" barem jednu mjesečnu ratu. Nisam za to da se kažnjavaju porazi, jer nije svaki poraz isti. Ako si dao sve od sebe, ne treba te biti sram sportskog poraza. Ali ovo što su Hajdukovi nogometaši pokazali u 90 minuta protiv Lokomotive, ta bezvoljnost, ta beskrvnost, to nepoštenje prema dresu kojeg nose, navijačima koji troše svoj novac da bi ih bodrili i plaći koju će na kraju mjeseca tražiti, zaslužuju kaznu. Ako već nogometaši imaju sindikat koji ih štiti od samovolje klupskih uprava, hoće li netko osnovati sindikat koji će klupske uprave i navijače štititi od igračkog nezalaganja?