Europa se vratila kući. Gomila vrhunskih "košarkaških proizvoda" koji su minulih sezona kontejnerima prekrcavani s one strane Atlantika, ovog se ljeta vraila kući. NBA "lockout" i izazov igranja u sve boljoj, sve atraktivnijoj i NBA ligi sve sličnijoj Euroligi nije propustio velik broj Europljana.
Euroliga je tako barem na nekoliko mjeseci postala najbolja košarkaška liga svijeta. Barem dok se ne dogovore gladni vlasnici i još gladniji igrači. Neki su potpisali do kraja sezone, neki samo dok ne krene NBA, no kako god se odvila situacija "preko bare", Euroliga će ove sezone biti jača nego ikada. Neće se svi vratiti s prvim sudačkim podbacivanjem "preko bare", a sama činjenica da je čak i jedan Kobe Bryant (bio) u ozbiljnim kombinacijama za igranje u Europi nagriza onaj dosadašnji dojam "apsolutne nedodirljivosti" NBA lige naspram ostatku svijeta.
Šteta je što su neki Euroligaši ipak popustili i prihvatili s nekim igračima potpisati "polovične ugovore", s rokom trajanja do početka NBA sezone. Euroliga je imala prigodu čvrstim stavom "pokazati mišiće" Davidu Sternu i njegovim zvijezdama i decidirano odbiti mogućnost potpisivanja ugovora s igračima koji imaju ugovore s NBA klubovima. Ima i NBA liga gomilu pravila kojima štiti sebe, svoj profit i imidž na uštrb svega što se događa izvan njezinog zatvorenog svijeta, pa je i Euroliga mogla ovu situaciju iskoristiti kako bi još bolje učvrstila svoje pozicije naspram nekoć nedodirljive NBA.
Skupina A
"Hrvatski" Fenerbahče Ülker ozbiljnije nego ikad je ušao u Euroligu. Već prošle sezone činilo se da Spahijina momčd može puno više nego što je napravila, a činjenica da će se ove sezone završni turnir igrati u Istanbulu, dodatno je "podigao na noge" Fenerove čelnike koji su još više raširili vreću s novcem. Debitant u Euroligi je Bilbao, kojeg predvodi naš Marko Banić i koji će se svakako uključiti u borbu za prolaz u Top 16.
Caja Laboral s Duškom Ivanovićem uvijek je neugodna, atletična i tvrda momčad balansira negdje na rubu Final Foura. Jedan su od rijetkih Euroligaša koji nije baš "ludovao" na tržnici minulog ljeta, ali ima prepoznatljiv stil igre od kojeg ni jedna Ivanovićeva momčad ne odustaje. Olympiakos je oslabljen, otišli su nositelji igre Teodosić, Papaloukas i Bourousis, tek nakon Eurobasketa doveli su makedonsku senzaciju Peru Antića. Nancy je autsajder usprkos Nicolasu Batumu, a Cantu je objektivno najlošiji od tri talijanska Euroligaša.
Skupina B
CSKA je sjajan. Kirilenko je došao kao "šlag na tortu" momčadi koja ima Teodosića, Šiškauskasa, Hrjapu, Krstića, Šveda, D. Lavrinoviča, Gordona i još nekoliko odličnih igrača i zacijelo je, uz Barcelonu i Maccabi, jedan od glavnih favorita za povratak na europski tron.
Panathiniakos će krenuti u još jedan pokušaj njegove obrane, ali ove sezone neće biti prvi favorit. Unicaja će i bez velikih zvijezda svima biti 'tvrd orah', a stidljivo prema Final Fouru gleda i Popovićev Žalgiris. Bamberg i naš Zagreb izraziti su favoriti za neprolazak u Top 16, no o "mravima" ćemo nešto kasnije.
Skupina C
Maccabi strši iznad konkurencije pojačan na svim pozicijama za gomilu utakmica koje će igrati ove sezone na četiri fronta. Osim sjajne "igračke ruže" imaju i vrhunskog trenera Davida Blatta, koji zna stvoriti brzu i atraktivnu igru u kojoj ni obrana ne pati. Real je smanjio budžet i doveo neiskusnog trenera, ali je zato imao dovoljno za pojačati se Rudyjem Fernandezom. Uvijek su negdje pri vrhu, ali ove sezone zacijelo ne i na njemu.
Efes više nije Pilsen nego Anadolu, a nije to više ni ona momčad od prošle sezone, koju je s klupe vodio Velimir Perasović, a Nikola Vujčić na parketu. Čitava petorka je nova i jako dobra, ali pitanje je kako će i koliko brzo sve to štimati pod prilično neiskusnim trenerom Saricom. Partizan je strahovto jak pod obručima (Peković, Raduljica, Mačvan), u paklu njegove dvorane teško će ga itko dobiti. Milano na papiru izgleda jako dobro i napokon je jedna talijanska momčad osim Siene u konkurenciji za dobar rezultat ove sezone. Ipak, klupa se čini malo pretankom za euroligaške izazove.
Skupina D
Barcelona je neko vrijeme strašila konkurenciju braćom Gasol, no više se ta opcija ne spominje tako često. Ali tko zna, potraje li štrajk u NBA... I bez njih su jako dobri, makar se čini da su za nijansu ipak ranjiviji nego prošle sezone. Siena će na krilima "Makedonca" McCalebba i ove sezone pucati na Final Four, a tamo bi i pojačani Galatasaray, koji je u kvalifikacijama šokirao Lietuvos Rytas. Prokom, Uniks i Union Olimpija trebali bi se boriti za posljednje preostalo mjesto za prolaz u Top 16.
Zagreb Croatia osiguranje
Po prvi put hrvatsku ligu u eliti ne predstavlja Cibona, nego njezini gradski rivali iz Trnskog. Zagreb je već prije prve utakmice promijenio trenera, a životopis Vladimira Androića ne ulijeva ništa više optimizma nego što je ulijevalo ime Ivice Burića. Bit će jako važno kako će krenuti, jer dožive li uvjerljive poraze u prvih nekoliko kola, "mravi" bi mogli postati "topovska hrana" momčadima iz skupine koje su realno gledajući ipak kvalitetnije. Realno - Zagreb će teško do Topa 16.
Okosnica od prošle sezone je ostala, od važnijih igrača otišli su tek Žorić i Renfroe (u drugu talijansku ligu!?), stiglo je nekoliko stranaca upitne kvalitete, koji će tek trebati dokazati da su razina koju Zagreb od njih traži. Najveći pogodak "mravi" bi napravili kad bi osigurali minutažu za Darija Šarića i još ponekog klinca, kojima bi svaka minuta u ovakvoj konkurenciji mogla za karijeru vrijediti poput suhog zlata.
Hrvati
Istanbul je opet pun Hrvata. Neven Spahija, Roko Ukić, Marko Tomas i Bojan Bogdanović s Fenerom sanjaju završni turnir u svom Sinan Erdemu, gdje bi uz desetak tisuća svojih bučnih navijača svatko imao posla za pobijediti ih. Osim Zagreba, ove će sezone hrvatski ljubitelji košarke u Euroligi navijati za još jednu žuto-plavu kombinaciju, koja će gurati na "hrvatski pogon".
Final Four na domaćem tlu sanjaju i Stanko Barać i Tomislav Mijatović u Efesu i Lukša Andrić u Galatasarayu, no bez obzira što su se i ta dva turska kluba iznimno ojačala, teško će se progurati baš do same završnice. Realnije je tamo možda očekivati Antu Tomića, koji će ove sezone nositi igru "kraljevskog kluba".
Marko Banić napokon je zaslužio euroligašku nagradu za sjajne igre u svom Bilbau, a sad ima sjajnu prigodu pokazati bivšem izborniku Josipu Vrankoviću koliko je pogriješio što ga nije vodio u Litvu. U Unicaji će se za minutažu boriti Luka Žorić i Hrvoje Perić, Marko Popović bit će jedan od motora Žalgirisa, Damir Markota Union Olimpije, a Leon Radošević ima veliku prigodu pokucati na velika vrata u ambicioznom Milanu.
Europa se vratila kući. Euroliga je krenula, Euroliga nudi ono najbolje što košarka na kugli zemaljskoj u ovom trenutku ima - a da nije u štrajku. Uživajmo!