Osim standardnih znamenitosti s kojima vas neću opterećivati jer ih sve možete pronaći na google.hr tražili smo i navijače, koje, zamislite nismo našli. Dobro, jesmo jednog, mlađahnog Finca u poprilično alkoholiziranom stanju, ali jedan k'o nijedan.

Inače, Finci piju još od jučer. Četvrtak je praznik i neradni dan, pa je fešta počela još u srijedu popodne, nakon standardnih obaveza. Dok pišem ovaj blog, uz zvuke Fincima omiljenih Guns 'n' Rosesa, čeka se utakmica između Kanade i Slovačke (opet držimo palčeve slovačkoj braći). Dvorana bi trebala biti puna, jer je vani milijadru ljudi. Kako rekoh, praznik je, pa ga je većina ljudi, barem oni koji nisu otišli na posao (jer Finci svojevoljno rade i praznikom, kako bi što prije završili s obavezama pa recimo u petak kraće raditi), dan odlučili provesti na hokeju.

Domaći su se navijači uglavnom priklonili kanadskoj reprezentaciji. Nije mi jasno zašto, jer su ih Kanađani pobijedili u prvom krugu, a i mogu ih sresti u finalu i bit će im teži protivnik nego Slovačka. Slovačkih navijača baš i nema, uspjeli smo vidjeti tek pokojeg.

Ukratko, slučajni prolaznici, osim zastava, po ničemu ne mogu zaključiti da se u Helsinkiju odvija jedno veliko sportsko natjecanje. Ako nisu informirani.

Kiša nas je u nedjelju ispratila iz Zadra, odakle smo krenuli za London. Sunčani London, gdje smo provele večer u mini razgledavanju. U Tampere smo sletjele u ponedjeljak, nakon čega smo uhvatile suludo skup vlak do Helsinkija. Neću niti napisati koliko je koštao, ali ću spomenuti kako je u finskim vlakovima (na dva kata) moguće koristiti wireless, pa smo se javile kolegama i ostalim prijateljima. Morale smo se pohvaliti gdje smo. :)

Helsinki smo po prvi put ugledale u popodnevnim satima, a kako smo došle tu s drugim razlogom, koji svakako nije razgledavanje, odmah smo pošli do Hartwal Areene na utakmicu Finske i Kazahstana. U dvorani i oko nje je bilo ludilo. Nešto više od 12.000 ljudi napravilo je stvarno odličnu atmosferu, a mlaku igru iz prvog perioda domaćini su popravili, te u sljedeća dva sredili slabašne protivnike i ih poslali u niži rang.

Domaćini su ljubazni, dragi i nasmijani. Zapravo, čak smo se zapitali jesmo li uopće u Finskoj, s obzirom na ono što smo čuli o njima (hladni, distancirani, bla bla), i ono čemu smo osobno svjedočile (povučeni i nimalo pričljivi). Iznenadio nas je prvo gospodin u Tampereu kod kojeg smo kupovali kartu za vlak, kada je otišao s radnog mista i odveo nas do perona da stignemo na pravi vlak (to je valjda uključeno u cijenu), a i nakon toga cijela press služba. Svi rade sve da nam olakšaju.

Dok ja ovo pišem, Kanada i Bjelorusija mlate se na ledu. Tu više nema iznenađenja, pa nam je atraktivnija ona popodnevna utakmica između Slovaka i Francuza. Mi se nadamo slovačkoj pobjedi, tako da ćemo biti pristrane i navijati za njih. :)

Sve u svemu, tu smo do kraja prvenstva, i pokušat ćemo vam ga barem malo dočarati.

U izuzetno emotivnom razgovoru za talijanske medije otkrio je koliko mu je značilo što je bio dio prošlosezonske šampionske milanske momčadi te kako će mu razdoblje u Milanu ostati u najboljem sjećanju. Rossoneri su izgleda odlučili promijeniti svoju dugogodišnju senatorsku politiku koju su vodili posljednje vrijeme. Iako se može slobodno kazati kako se odricanje od Pirlovih usluga na početku sezone pokazalo kao potpuni promašaj, na kraju ove sezone na identičan način odlaze i ostale legende kluba, Nesta, Gattuso i Inzaghi, no, lista za 'odstrel' još uvijek nije finalizirana te bi se moglo dogoditi da još poneko ime napusti njihovu svlačionicu, poput Seedorfa, ali i Ambrosinija. Svima njima dvoboj protiv Novare na San Siru u posljednjem kolu mogao bi biti zadnji u crveno-crnom dresu. Pitanje je samo kakav ćemo to Milan gledati iduće sezone?

El Tigre uživo s tigricom Carlom, na travnjaku Vicente Calderona...

Legendarni susret Engleske i Hrvatske na Wembleyju za domaće je nogometaše krenuo u lošem smjeru već na samom početku pogotkom Nike Kranjčara. Hm, kojim pogotkom?

A da je 1996. godine Gareth Southgate u lutriji jedanaesteraca s Njemačkom realizirao udarac s bijele točke, Engleska bi zaigrala u finalu s Češkom. Ili možda jest?

Što bi se pak dogodilo da je Šveđanin Tomas Brolin 1992. godine promašio stopostotnu prigodu možete vidjeti ovdje.

ITV-u predlažemo da se u "lažiranju" nogometne povijesti pozabave i crvenim kartonom Davida Beckhama iz susreta s Argentinom 1998. godine ili (ne)postojećim pogotkom Franka Lamparda iz ogleda s Njemačkom 2010. godine.

Kad se o Englezima radi, materijala uopće ne nedostaje.

Sa sveukupno devet godina u kojima je zaigrao, uz pet osvojenih naslova i preklanjsko izgubljeno finale protiv Lleytona Hewitta, Roger Federer je od 2000. naovamo ostavio veliki trag na njemačkom travnatom ATP turniru. Kada god je igrao u tom tjednu, prvom poslije Roland Garrosa, u Halleu su redovito mogli računati na Federerov dolazak, naravno, uz određenu i vjerojatno ne zanemarivu novčanu naknadu za trud, a zbog toga, odlučili su dodatno se odužiti velikom Švicarcu.

Odluka je već donesena, a za mjesec dana, prije nego turnir ponovno otvori vrata tenisačima, u Halleu će biti i predstavljena ulica Rogera Federera, koja vodi prema teniskom kompleksu i stadionu Gerryja Webera, na kojem se igra. Nakon što je za ovo saznao, Federer je rekao da se radi o velikoj časti koju prihvaća izuzetno ponizno, a hoće li poslije ove geste domaćina uspjeti dohvatiti novu titulu, saznat ćemo sredinom lipnja.

Ove sezone će Federeru konkurencija biti žešća, barem u najavi. Organizatori su za jubilarno, 20. izdanje turnira dogovorili i dolazak Rafaela Nadala, ali kako je riječ o prvom tjednu u travnatom dijelu sezone, neposredno nakon Roland Garrosa, to će ipak ponajprije ovisiti o nastupu i naporima glavnih zvijezda na pariškoj crvenoj zemlji.

"Želio sam poslati pak u kut terena, prema Kimmu, koji je trebao započeti našu akciju", probao je razjasniti nespretni Brizgalov, spominjući svojeg finskog suigrača Timonena: "Ispalo je da je pak, ne znam kako, pogodio Clarksonovu palicu i završio u mreži... Tako se poklopilo - pak je mogao završiti bilo gdje, u kutu i niže ili više od gola, ali prošao mi je baš kroz noge."

Štogod bilo, Rus je imao svoje prste u porazu s kojim su Flyersi zaključili sezonu, a kako je najavljeno da ga vodstvo reprezentacije neće zvati da se naknadno priključi i nastupi na Svjetskom prvenstvu elitne divizije, Brizgalov je ispadanjem u polufinalu Istoka završio i vlastitu sezonu.

Piše: Mario Majdić Natrlin

Napomena: Video priloge gledate na vlastitu odgovornost.

Bilo bi smiješno da nije... u biti i je smiješno.

LeBron se uistinu na kraju nađe u središtu bilo koje NBA priče. Daleko od toga da i prošlih godina (i desetljeća) nije bilo ozljeda koje su u potpunosti mijenjale situaciju, ali ove sezone su one u prvom planu zbog iznimno napornog ritma koji je bespoštedan za igrače i njihova koljena koja ovog proljeća proživljavaju uistinu teške traume.

Ozljeda Rosea protresla cijelu ligu

Philadelphia 76ersi mogli bi postati jedni od svega šačice osmih nositelja koji su iz doigravanja uspjeli izbaciti prvog nositelja. Umjesto toga, ukoliko i prođu u drugi krug teško će se riješiti dežurnih dušobrižnika koji će naglasiti kako je momčad Chicago Bullsa bila desetkovana ozljedama.

Derricka Rosea zbog njegovog agresivnog stila igre cijelu ovu sezonu muče ozljede. Bullsi su bili spremni to otrpjeti ukoliko njihov razigravač bude spreman za doigravanje. I baš kada su u prvoj utakmici Bullsi Philadelphiji dali degustaciju onoga što mogu očekivati, a Rose koketirao s triple-double učinkom, ozljeda koljena ovog 23-godišnjeg MVP-a u potpunosti je promijenila tijek serije.

Dokazali su već Bullsi da mogu igrati bez Rosea. I takvi su bili spremni nadigrati mladu momčad Sixersa. Ali zatim je u trećoj utakmici i "dobri duh" momčadi, Joakim Noah, uganuo gležanj i napustio susret. Noah je propustio i četvrti dvoboj i slomljene Bullse Philadelphia je dotukla s trećom uzastopnom pobjedom.

Bullsi su ove sezone uz Miami Heat bili vodeći favoriti za naslov. Unatoč ozljedama Rosea, Hamiltona, a da ne spominjemo i Luola Denga koji i sada vuče neugodnu ozljedu zapešća, Chicago se izborio za prvo mjesto nositelja u čitavom doigravanju. Mogu li preokrenuti vodstvo 76ersa?

Ne mijenjaju ozljede Bullsa situaciju samo u Chicagu već i u Philadelphiji čija se mlada momčad bez sumnje nalazi na prekretnici. Da su poraženi od Bullsa u punom sastavu, nitko im ne bi rekao ni riječi, ali izgube li od ozljedama načetih Bikova, onda pod upitnik dolazi kompletan roster Sixersa koji drugu sezonu za redom ne pokazuje nikakav napredak.

Boston Celticsi su ponovno bili otpisani i zatim se ponovno nametnuli kao najveći konkurenti Miami Heatu za naslov na Istoku. No ni njih nisu mazile ozljede u doigravanju. Ray Allen po prvi put je odsjedio jednu utakmicu doigravanja zbog problema s gležnjevima. Već ranije ove sezone Celticsi su zbog problema sa srcem ostali bez dvojice igrača (Green, Wilcox). Na treningu uoči četvrtog dvoboja s Atlanta Hawksima, koljeno je ozlijedio Paul Pierce koji je ipak zaigrao. Avery Bradley, jedan od vodećih razloga renesanse Bostona, ozlijedio je rame.

Boston se nije smio žaliti jer u prvom krugu igraju protiv Atlanta Hawksa koji su ove sezone posebno izmasakrirani ozljedama. Nakon što za početak doigravanja nisu bila sprema dva centra Horford i Pačulija, oslabljeni Hawksi na jednu su utakmicu ostali i bez Josha Smitha također zbog ozljede koljena.

Gotovo da nije prošao dan, a da se neki igrač ne bi ozlijedio. New York Knicksi osjetili su to najbolje na svojoj koži. Prvog dana doigravanja zbog puknuća ligamenata u koljenu ostali su bez fantastičnog obrambenog igrača Imana Shumperta. Nakon toga Knickse je dodatno oslabio nepromišljeni Amare Stoudemire razrezavši šaku dok je razbijao staklo nakon poraza u drugoj utakmici. S druge strane, možda mu je upravo to i trebalo da se u četvrtoj utakmici vrati i bude jedan od ključnih igrača Knicksa u njihovoj prvoj pobjedi protiv Miami Heata.

U toj četvrtoj utakmici ostali su i bez svog drugog razigravača (s obzirom da se Lin još oporavlja od ozljede) Barona Davisa. I Davis je potrgao ligamente u koljenu i za 34-godišnjeg igrača pod upitnikom je i nastavak karijere. Nakon svih tih pehova, Knicksi će još u petoj utakmici morati zaigrati s "onim što je ostalo" od Mikea Bibbyja na poziciji startne jedinice.

Ozljede su, zasad, izbjegle Miami, Indianu i Philadelphiju. Dobro, kod Sixersa problema s Ahilovom tetivom ima Andre Iguodala, ali tko se to usudi i spomenuti nakon svega što se dogodilo Bullsima.

Zdravstveni karton Zapada bolji, Popovich iznimno oprezan

Treba naglasiti da smo tek u drugom tjednu NBA doigravanja. U njegovom prvom krugu. Do finala u lipnju ima još puno vremena. Zapad je zasad prošao mnogo bolje u ovom izljevu bijesa "košarkaških bogova". Opreza nikad dosta. Svjestan je toga trener Spursa Gregg Popovich. S košarkaškim bogovima se nije za šaliti. Osobito nakon što je Derrick Rose koljeno ozlijedio u zadnjoj minuti već riješene utakmice protiv Philadelphije. Mnogi su napali trenera Thibodeaua što ga je uopće ostavio na parketu i tako razljutio "nadređene".

Ne čudi stoga konzervativan stav prema minutama lisca Popovicha koji je ove sezone svakom prilikom odmarao Duncana, Ginobilija i Parkera. Njegov oprez doveo je možda i do najsmješnije razmjene do sada u doigravanju. Spursi su uvjerljivo vodili protiv Utah Jazza kada je Popovich do sebe pozvao Parkera i pitao ga hoće li na klupu. Ovako mu je Parker odgovorio:

"Ali dobro sam. Tri dana nisam igrao. 29 mi je godina!"

29 mi je godina! Klasik.

Spursi igraju predivno. Iz doigravanja su pomeli Jazzere i sada imaju vremena za odmor koliko god to Popovich poželi (skoro, ipak je to Popovich). I drugi nositelji, Oklahoma City Thunder, prošao je bez ozljeda i bez poraza u prvom krugu.

LA Clippersi već su ranije ove sezone izgubili Chaunceyja Billupsa koji bi im upravo u doigravanju bio od velike koristi. U neizvjesnoj seriji s Memphisom, šaku je ozlijedio Caron Butler, standardni član startne petorke. Šaka mu je zapela za dres Rudyja Gayja?! Očekivalo se da će propustiti nekoliko tjedana, ali Butler je stisnuo zube i vratio se već u četvrtoj utakmici. Chris Paul igra, ali ga muče prepone koje je jednom prilikom posjetio i igrač Memphisa, O.J. Mayo.

Ozljede su najgora stvar u sportu, a oporavak od puknutih ligamenata u koljenu posebno je zahtjevan za sportaša. Čak ni kada vaša momčad izvuče direktnu korist iz nečije ozljede, zvuk prijeloma ni grč na licu nikada nije lijepo vidjeti.

Uostalom, najveći sportaši uvijek do vrha žele stići preko najbolje konkurencije. Šteta što se, kao u video igricama, ozljede ne mogu staviti na off.

I čudi li još ikog činjenica da u ovoj sezoni, u kojoj igrači padaju kao pokošeni ili kao Clippersi protiv Grizzliesa, još ništa nije dotaklo Andrewa Bynuma? Centar Lakersa koji je sa sobom godinama vukao reputaciju "staklenih" koljena igra odlično i izjednačava rekorde u blokadama. Bravo za Bynuma. I sorry ako sam te urekao...

Sportnetu to ne bi bilo prvi put. Clippersi nam još uvijek nisu oprostili slučaj iz 2010. kada je navečer Bernard Jurišić prognozirao kako "samo ozljeda Griffinu može oteti naslov novaka godine" da bi jutro osvanulo s Griffinom na operacijskom stolu. Spor se još vodi pred nadležnom arbitražom.

Možda cijela ta afera ode u zaborav ukoliko im se 2012. iskupimo izbacivanjem Bynuma i Lakersa? Ili da jednostavno pričekamo da se vrati suspendirani Ron Artest?