Ako ste ovih dana pomno pratili olimpijce i putem ovog bloga nas rukometašice, pretpostavljam da su naši ljudi, pogotovo dolje u Dalmaciji bili jučer malo više zainteresirani za Alku. Ma tako i treba jer je to događaj koji zaslužuje da bude popraćen. Za one koji ne znaju, Alka je hrvatska viteška igra i odvija se u gradu Sinju, u kojem sam ja odrasla i to nakon što sam sa šest godina iz obližnjeg Otoka preselila u grad.
Ovim putem čestitamo pobjedniku Alenu Filipoviću Grčiću na osvajanju 297. Alke i želimo svima vama koji su ovih dana dolje, da se lijepo provedu i uživaju u Sinju (Vesna). Da se Maja ne bi naljutila, posjetite i njeno Dicmo, dođe vam usput. :)
Sada se opet vraćamo na rukomet. Kada smo se krenule baviti rukometom, više je to bilo radi ekipe i druženja, kasnije je to postao malo ozbiljnije kad smo se počele natjecati u Prvoj ligi, a sada je to već profesionalizam. Kada vratimo vrijeme unazad, kada vidimo koliko godina je u to sve uloženo, zatim znoja, suza, veselja, tuge tek tada shvatimo koliko smo sretne što smo tu i koliko nam znače ove Olimpijske igre.
Koliko nam tek znače ovi trenuci što ih proživljavamo skupa. Sinoć nam je Sandra osvojila olimpijsko zlato, nažalost mi rukometašice je nismo išle gledati, ne zbog toga što nismo htjele, nego što nismo imale ulaznice. Ali svaki hitac koji je Sandra bacila je bio popraćen aplauzom i vriskom, a onaj presudni i suzama.
Okupile smo se ispred televizora i počele plakati kao da smo mi osvojile medalju, jedva smo čekale da dođe i da nam prepriča doživljaje. Pripremile smo joj veliki transparent, s potpisima svih hrvatskih olimpijaca, zalijepili ispred ulaznih vrata i dojavom da dolazi spustili smo se svi, rukometaši, košarkašice, veslači, vaterpolisti i tada stiže Sandra, a ulicom se ori... "Samo je jedno u mom životu vrijedno", a kada se zaletjela prema nama, ma ljudi moji to je bilo nevjerojatno, svi smo se naježili i u sebi rekli - moj Bože da je i nama ovo doživjeti! Evo baš zbog ovakvih stvari smo sretne što smo zakoračile u rukometne dvorane jer nas je upravo to dovelo ovdje.
5. kolovoza - igrali smo protiv Velike Britanije, ovaj datum pišemo još zbog jednog razloga, a to je da je na taj datum rođena naša prijateljica Petra kojoj ovim putem čestitamo rođendan i želimo sve najbolje :)
Velika Britanija, domaćin igara i ekipa koja zauzima posljednje mjesto na ljestvici. Znale smo da nam protivnik nije prijetnja, ali opet potrebno je bilo ući u utakmicu maksimalno, ozbiljno što smo i napravile. Zauzimamo drugo mjesto u cjelokupnom poretku u našoj grupi i u četvrtfinalu nas očekuje Španjolska!
Danas trening, poslijepodne ćemo iskoristiti da kroz video analizu vidimo što možemo očekivati od Španjolki. Ljudi moji, u utorak nek' zastave vijore, ekipa nek' poludi - pa što bude!
6. kolovoza - još jedan datum, nemojte se ljutiti, ali sestri Ivi želim sretan rođendan!!! :)
Bodrite, navijajte i budite uz nas. Šaljemo vam veliki pozdrav iz Londona, Maja i Vesa!!!