Hoćeš - nećeš stigao je rujan, sedmo kolo domaćeg nam prvenstva, a s rujnom umjesto pada temperature i, što bi se reklo, ugodnijeg i lagodnijeg života, nažalost nikad sparnija situacija, sve vrije i kipti, baš kao u paklu. Može se čak otići toliko daleko da kažemo i kako je došao vrag po svoje, a je li tome tako, to ćemo ionako saznati kad bude prekasno i kada po dobrom starom običaju sve padne pod "zastaru".
To je onaj dobro poznati hrvatski običaj kad se jasno kaže što jest, a što nije od "državnog" interesa, kome je tata bio ustaša, a kome partizan, tko je sirotan, a tko iz obitelji društveno prihvatljivog položaja. Ima istine u onoj - povijest će suditi, jer i hoće, ali definitivno nije jasno kome, a još manje kako. Ima li uopće nevinih, ima li onih koji nisu svatko u svoje vrijeme i svatko sukladno svojim mogućnostima i položajima omastili brke. Odgovor je ne.
Okidač za ovu raspravu je situacija zbog koje su se u Hajduku propeli na sve četiri, situacija koja nikog nije učinila ravnodušnim, situacija koja će još neko vrijeme biti top tema, situacija u kojoj nema nevinih, situacija koja se ne može promatrati jednodimenzionalno, situacija koja se već po pravilu Bijelima događa početkom svake sezone, ali i situacija koju već mnogi prošli, samo što njihovo ime ne "piza" toliko da bi se uzbudile šire navijačke mase.
Naravno, teško je i nemoguće izvesti da svi budu jednako glasni, da ne kažem važni, ma koliko bili u pravu i ma koliko doživljavali i većih nepravdi, pa čak i (dokazano) od istog tog Hajduka koji sada u svojoj novoj eri pokušava sve istjerati na čistac, ne štedeći sebe, ali ne štedeći ni druge. Jasno, jedini je to put ka ozdravljenju, barem u određenoj mjeri, ali opet se postavlja pitanje u koga uperiti prst sumnje i javno ga prozvati i tko je taj koji bi to eventualno mogao učiniti.
Hajduk je, nema sumnje, drastično oštećen u susretu s Lokomotivom, jednako se ponovilo i u sudaru s Rijekom, a jednako je bilo i prošle sezone, samo tada su s druge strane stajali Zadar i Split. Situacija ista, pomalo nevjerojatni propusti i to baš u najosjetljivije vrijeme, baš onda kada je Hajduk bio u uzlaznoj putanji, kada je izgledao kao momčad, što se, namjerno ili ne, zatrlo u svom začetku, da se kojim slučajno ne otme kontroli. Pitamo se zato, plaća li sada Hajduk Malešovo raskrinkavanje sudačke mafije i neke stare neplaćene račune? S obzirom čemu smo sve svjedočili proteklih godina, ne treba se čuditi ako je tako.
Jedni će reći kako Splićani za svoje probleme mahnito traže krivca u drugome, kako su njihove žalopojke dosadile i Bogu i vragu, kako sada žanju ono što su i sami jednom sijali, kako su paranoični, dok će drugi ponuditi argumente tipa, sustavno se ruši Hajduk koji se drznuo dirnuti u osinjak i tako nekom pokvario planove, da je to samo dio višegodišnje urote protiv Splita i Dalmacije, a oni najekstremniji su čak zazivali istup iz lige, što je pak najapsurdniji prijedlog, jer put za djelovanje nikako nije i ne može biti - odustajanje.
Danas je tema Igor Križarić iz Čakovca, jučer je bio Bruno Marić iz Daruvara, prekjučer Ivan Bebek iz Rijeke, još prije toga i Željko Širić i njegov "osječki" lobi, a sutra, ma sutra je ionako predaleko. Niz možemo nastaviti do u nedogled, no jedno je sigurno; nepravilnosti su postojale i prije, ima ih i danas, bit će ih i sutra. Greške, same po sebi, nisu neka novost, nisu ni neuobičajene, ima ih svugdje u Europi. Ono što bode oči u našem slučaju je nekako savršen tajming istih u određenim situacijama i "po potrebi", koje se kasnije statistički lako dovedu u red, taman toliko da u konačnici, kad se podvuče crta na kraju sezone, sve štima.
Nije Križarić imao svoje "žute" minute samo neki dan u Rijeci. Naime, isti je dosudio krajnje dvojben jedanaesterac na utakmici Dinamo - Split, isti je i kao četvrti sudac propustio čuti međusobno čašćenje Pamića i Bellea, ali vrhunac svega ipak je bio Jadranski derbi. Najbolja prigoda Hajduka (vratnica Oremuša) izrodila se nakon igranja rukom Caktaša, o samom jedanaestercu ne treba trošiti riječi, a definitivno nije jasno ni po kojem je to kriteriju prekršaj Jozinovića, koji je u toj situaciji bio posljednji igrač, bio za samo žuti karton. Mnogo grešaka, kardinalnih, u samo jednoj utakmici, no "buletu" je platio Hajduk.
Kako tome stati na kraj. Kratkoročno tjeranje sudaca u Drugu ligu definitivno nije rješenje, jer s kakvim će mislima ulaziti drugoligaške momčadi u utakmicu znajući što mogu očekivati, a još manje je jasno na koji će se to način isti taj sudac boriti s predrasudama s kojima će biti suočen već i prije nego li da znak za početak utakmice. Teško da bi se išta dobroga moglo izroditi i iz dovođenja stranih sudaca, davanja ho-ruk prilike ljudima koji sutra više neće biti tu i tko može jamčiti da oni neće griješiti. Tko bi to sve platio? Koga ćemo tada kriviti? Sebe? Možda u nekom paralelnom svemiru.
Ubod tjedna:
Tata Brozović, nedugo nakon što je postalo jasno da će njegov potomak odjenuti dres Dinama: "Siguran sam da ni Igor Štimac neće ostati imun na kvalitete mog sina."... A ja sam nekako siguran da sam slično negdje već čuo. Hm, kako se ono zove još jedan tata koji je također bio sveznao u svoje vrijeme. Pomozite mi, kako ono K..., hm, Kr... hm, Krama..., aaaaaa Kramarić. Marcelo, put prema uspjehu vodi isključivo kroz tvoj rad, ovo je tvoja velika prilika i neka ti je sretno, a tati, njemu od prve sljedeće plaće kupi Playstation pa nek se igra i dalje, tamo gdje ti neće nabijati sulude imperative na početku tvog sna, za kojeg si se sam izborio...
Mnogi će uprijeti prstom u Bijele i konstatirati da oni ne bi niti igrali taj derbi da je bilo pravde i da nema svih tih odgoda suspenzije te kako pravila nisu za sve ista, da se uporno radi na uštrb velikih, gurajući im pod presedan u vidu izbacivanja Varaždina za kojeg se nije imalo sluha, a eto za Hajduk ima. No, djelomično je to i istina, ali ne i sasvim točna. Svaka medalja ima dvije strane, baš kao što i svako lice ima dva obraza.
Vjerujete, Varaždin je imao "odgoda" koliko vam srce hoće, uključujući konvencionalne "hajdukove" i hrpu onih koji spadaju u rubriku vjerovali ili ne, počevši od "pravovremanog" kupovanja njihovih igrača koji nikom nisu koristili i to u nekoliko navrata, plaćanju priprema od strane konkurenta, nagovaranja vjerovnika da se strpe i duže nego li se to činilo ili pak čini Hajduku. Nemojmo se praviti slijepi.
Zar bi možda Osijek trebao držati predavanja kojega se također spašavalo kupovinama igrača upitne kvalitete, baš kao i Inter čiji je napadački dvojac (Sivonjić, Dodo) odjednom postao dovoljno dobar Dinamu. Hoćemo li zaviriti u prošlu sezonu i prisjetiti se kako su preko noći Dugopolju poslani zahtjevi koje u tako kratkom vremenu nije bilo šanse ispoštovati, a sve da se spase oni čija "zdrava" situacija nije smjela propasti.
Zar Šibenik koji je u kratko vrijeme prošao put od ultimativnog traženja da se Hajduk suspendira i da im se plati dug na račun izvjesnog odvjetničkog društva, sve da, ne daj Bože, na naplatu ne bi došli oni kojima su oni dužni, da bi vrhunac parodije bilo preklinjanje istih službi da istu tu suspenziju odgode do daljnjega, jer eto sad kad su uhvaćeni u pekmezu, imaju novo rješenje. Lijepo su to zamislili, nema što.
Njihovi grijesi nisu bili toliko eksponirani kao Hajdukovi, nisu bili toliko zanimljivi, što je i jasno zbog mase ljudi koji se uz njih vežu, međutim, jasno im treba biti i sada da u suprotnom slučaju kada se treba vrištati vrijede ista pravila o veličini koja su i sami stvarali. Nisu svi jednako zanimljivi, ma koliko to boljelo. Mnogo je razloga zbog kojih bi i "mali" trebali osjećati grizodušje, a ne koristiti se jeftinim pamfletima i populističkim trabunjanjem u prazno. Kratko i jasno - get a life people!
Da, laž je da veličina nije bitna.
Gdje u tu priču ugurati Dinamo, aktualnog vladara svega nogometnoga u Hrvata. Birajte, pogriješiti ne možete. Modri čelnici za sada mudro šute, nitko ne želi izići izvan krda i tako oslabiti vrlo čvrstu poziciju. To je također licemjerno, jer nije tajna tko vedri i oblači, tko smije javno priznati da je plaćao suce i potom proći nekažnjeno, tko smije godinama biti u sukobu interesa i ne polagati račune. A to su tek sitnice koje znamo, dok ono krupno što ne znamo, možda je i bolje da je tako. Tko bi to uspio probaviti, no jednog dana ćemo morati i to. Tada, neka nam se Bog smiluje.
Vratimo se još jednom na Hajduk koji obilato koristi, kroz nejasnu i gadljivu pravnu formu, niz usluga čovjeka na kojeg su imali toliko povika u bližoj povijesti, Damira Vrbanovića, što je također apsurdno. Zašto pravednički nastrojeni Splićani već jednom ne odrade tu kaznu igranja pred praznim gledalištem? Zašto to nije odrađeno još prošle godine ili u prvom kolu ove? Zašto se ne plati porez? Ne daju li tako i sami legitimitet ovoj HNL l(j)igi prihvaćanjem takvih ustupaka? Nije moralno da je ono što odgovara vama ispravno, dok s druge strane sve ono što vam ne ide u korist, krivo. Ako već čistite "smeće", onda krenite redom i bez preskakanja.
Koliko je primjera potrebno, možemo do sutra nabrajati ako treba. Poanta je da nema čistih i točka. Idealno bi bilo da se svi mi zajedno dobro zamislimo koliko smo i sami tomu pridonijeli. Počevši od nas novinara do vas čitatelja, svakog ponaosob. Najlakše se registrirati na forum, nadjenuti si nickname "Pametni" i onda prosipati mudrosti. Kakve koristi od toga, i ja i vi znamo tko sam ja, ne krijem se inicijalima iza vrlo nezgodne forme Bockanja koja uvijek traži dlaku u jajetu, ja sam prihvatio izazov, izazov koji morate prihvatiti i vi, ali na neki svoj način.
Situacija je sve samo ne zahvalna. Iz svega napisanog teško je zaključiti išta doli da je sve to skupa vrlo zamršeno, da su svi, netko više netko manje, ovisno i prigodi, umijeću i snalažljivosti, koristili te "beneficije", da nema nevinih i da će u skoroj budućnosti jako teško doći do bitnih promjena. Previše je tu licemjerstva sa svih strana, previše je "pravednika", a premalo krivih. To je sukus svega, priča je to koja je tek okrenula jednu u nizu stranica prilično debele knjige, a kraj se ne nazire. Nažalost.
Pogledati istini u oči! Najteža stvar na svijetu...
|
|---|
| Rank | Klub | Forma | Komentar |
|---|
|
|---|
|
| 1 |  Dinamo | |
Dinamo ruši sve rekorde, a Boysi predrasude. Čačić je stigao i do 32. utakmice bez poraza, dobili su i sedmi jedanaesterac u sedam kola, riješili su još jednog kapetana u nizu, a Boysi su se preselili na zapad i kartom koja umjesto dvije plastične boce košta njih 20, postali "gospoda" sa zapada. West is the best.
|
|
|
|
|
| 2 |  Slaven Belupo | |
Slavenova forma već polako počinje plašiti. Bit će zanimljivo pratiti do kada će marširati u istom ritmu, jer ako su barem upola "trajni" kao neuništivi Davor Vugrinec, onda se za njih ne treba bojati.
|
|
|
|
|
| 3 |  Split | |
Stopostotni doma, najbolji u ligi što se toga tiče, no i dalje ne ulijevaju povjerenje. Protiv Intera su imali igrača više, podosta sreće i sjajno raspoloženog vratara. Božica Fortuna za sada je na njihovoj strani, ali pitanje je do kada...
|
|
|
|
|
| 4 |  Hajduk | |
Nikakva sudačka greška neće promijeniti činjenicu da je igra Hajduka postala besmislena. Trčanje u prazno i alibi potezi, manjak dobrih ideja i nabijanje lopti u bunar definitivno nisu nešto što nudi optimizam. Od življena na kolovoškoj slavi neće postati igrači, stoga im je bolje da se što prije trgnu.
|
|
|
|
|
| 5 |  Osijek | |
Game over, stigao je prvi poraz. Više se nemaju s čim hvaliti, što će reći da je pravo vrijeme da se počnu brinuti, jer dok oni prikupljaju dojmove, drugi su se koncentrirali na bodove. Predosjećam bolan pad u ispodprosječnost.
|
|
|
|
|
| 6 |  Lokomotiva | |
Lokosi su u seriji, nažalost po njih, negativnoj. Zgodno je bilo gledati njihovog trenera kako se šepurio u zadnje vrijeme, još su bile zgodnije najave o tome da će skinuti "dosadnog" Čačića, što bi on bez sumnje i volio, samo da smije.
|
|
|
|
|
| 7 |  Istra 1961 | |
Bod iz Zadra u svakom slučaju je dobar ulov, pogotovo ako se u obzir uzme činjenica da je Pamiću nedostajalo pola momčadi, no također imaju i za čim žaliti jer su gol primili u zadnjim minutama dvoboja. No, bolje da žale golom, nego za riječima.
|
|
|
|
|
| 8 |  Rijeka | |
Znaš istinu, vidiš istinu, a svejedno vjeruješ u laž! Shvatite, loši ste i gol bez sudačke pomoći ne biste zabili do prekosutra, to je činjenica. Nit je James "Buster" Douglas 1990. postao bolji boksač nakon što je nokautirao Mikea Tysona, nit su Scorijini štićenici bolji nogometaši nakon poklonjene pobjede nad Hajdukom. Rad i samo rad, a tek onda pohvale.
|
|
|
|
|
| 9 |  Inter-Zaprešić | |
Svaki put kada ih se unaprijed prežali oni iznenade. Tako je bilo i ovaj put, a iako su izgubili, barem su skupo prodali kožu. Ako im želite dobro, najbolje što možete učiniti za njih pred gostovanje Hajduka jest da ih uvjerite da nemaju izgleda.
|
|
|
|
|
| 10 |  Cibalia | |
Trebalo je čekati sedam kola da Vinkovčani upišu prvi trobod. Istina, protiv ovogodišnjeg Zagreba to i nije neki veliki problem, no svaki početak je težak, a svaka pobjeda jednako vrijedna. Spas u zadnji čas.
|
|
|
|
|
| 11 |  Zadar | |
Zadrani ni nakon sedam kola ne znaju kako zamijeniti nulu jedinicom u rubrici pobjede. Teško da s ovakvom igrom nečem mogu nadati, jer za napraviti dobar omlet potrebno je razbiti nekoliko jaja.
|
|
|
|
|
| 12 |  Zagreb | |
Konačno je i Besek shvatio da mu među Pjesnicima nema sreće, a križni put na osmoj postaji nastavlja Luka Bonačić, trener koji je naviknuo na pljuske, stoga mu se neće biti teško priviknuti.
|
|
|
|