Iz Sinja: Mišo Gulić

Sinjska alka postala je više od igre lokalnih zaljubljenika u tradiciju, vrijedna uspomena što neprestano živi kroz nove generacije, na ponos ne samo Cetinske krajine, nego i cijele nam domovine, ponosne na ono što nas čini Hrvatima, ponosne na svaki pedalj tradicije stvarane usprkos mnogim tiranijama, nepravdama i pokušajima zatiranja onog što jesmo.

Naime, kada Cetinski kraj utone u san i kada ga obuzme tišina koja priča tisuću i jednu priču, kada se ugasnu i posljednja svjetla, kada svi sanjaju isti san - alkarski san, san o pobjedi, o slavi, o časti, o hrvatskom plamencu privezanom na koplje, o ponosnom prolasku ulicama grada Sinja, na ponos sebi, svojoj obitelji, prijateljima, poznanicima i cijelom cetinskom kraju, na ponos svojoj domovini Hrvatskoj.

Sinjska alka ove je godine doživjela svoje 297. izdanje, tradicija kojom se ne može pohvaliti nitko na svijetu, tradicija koja je prepoznata i od strane UNESCO-a te uvrštena na njihovu listu svjetske nematerijalne kulturne baštine, kao konačne potvrde vrijednosti i u svjetskim okvirima. Izvornost, autentičnost, tradicija, kultura i običaji jednog kraja, stopljeni u jednu priču, ne mogu biti ne primijećeni, a još manje marginalizirani.

Posjet obnovljenim alkarskim dvorima koji se prostiru na ukupno 7500 kvadratnih metara uistinu ostavlja bez daha. Dojam svakog posjetitelja, putnika namjernika, upoznatog ili ne s tradicijom kojoj svjedoči, ostaje upamćen za cijeli život. Iz svakog kamena kao da izvire neka njegova priča, svaki potez kistom pažljivo je povučen, svaki detalj brižno planiran, sve kako bi se naslijeđe vjerno prenijelo na generacije koje dolaze.

Sinjski alkarski vikend sastoji se od tri natjecanja. Svojevrsni uvod u centralni događaj, nadmetanje za slavodobitnika Alke, jesu natjecanje za Baru, koje se održava petkom te Čoja dan poslije kao generalna proba za samu Alku. Svako natjecanje sastoji se od tri trke, a o pobjedniku odlučuje ukupan zbroj punata (bodova).

Pobjednik 297. nadmetanja za Baru bio je alkar Ivo Zorica koji je u tri trke skupio ukupno osam punata, dvije sride i jednan pogodak u dva, pa mu je tako pripala čast da ulicama viteškog grada Sinja, kako tradicija nalaže, pronese dva metra zelenog sukna privezanog na koplje, kao znamen pobjede.

Narednog dana, u subotu, isti alkar osvojio je i 297. Čoju koja je ponudila zanimljivu, dramatičnu i nadasve sjajnu preciznost svih alkara od kojih je ipak najviše mirnoće, spretnosti ili ako baš hoćete hrabrosti, nakon pripetavanja s alajčaušom Tonćijem Bešlićem s ukupno deset punata pokazao upravo Zorica. Po prastarim običajima, nagrada je stigla u obliku 311 centimetara crvene čoje (tkanina najbolje kvalitete, u prošlosti vrlo skupa i cijenjena) koju mu je na koplje privezao vojvoda Ante Vučić.

Centralni događaj i dan koji se posebno slavi, nadmetanje za slavodobitnika 297. Sinjske alke, započelo je u šest sati ujutro kada su Sinjane probudile mačkule sa Starog grada i zvuci Gradske glazbe Sinj. Bio je to tek uvod u cijeli niz tradicijskih običaja koji se njeguju već skoro 300 godina, jednakih, ne promijenjenih i posebnih.

Nakon tri uzbudljive trke alkari Dušan Ivandić i Alen Filipović Grčić našli su se izjednačeni na vrhu s ukupno osam punata, nakon čega je uslijedio dobro poznat ritual kada vojvodin ađutant Frano Ivković vojvodu obavještava o postignutim rezultatima: "Vojvodo, alkari Dušan Ivandić i Alen Filipović Grčić imaju isti broj punata. Očekujem tvoju zapovid.", na što će vojvoda Ante Vučić: "Neka se pripetavaju do kraja."

Prvi je s biljega prema alki krenuo Alen Filipović Grčić koje pogodio u dva, a poslije njega stazom je pojurio Dušan Ivandić čije je koplje pogodilo u jedan, nedovoljno da se njegovo ime slavi narednih godinu dana u Sinju i Cetinskom kraju, dok je s druge strane 36-godišnji Filipović Grčić po prvi puta u životu imao čast nazvati se slavodobitnikom.

Potom je na zapovijed alkarskog vojvode postrojena alkarska četa, ađutant je izvijestio svog nadređenog o postignutim rezultatima, a na koplje pobjednika privezan je hrvatski plamenac kao najčasniji čin cijelog natjecanja uz poznate vojvodine riječi: "Alkaru Alene Filipović Grčiću, pronesi ovaj hrvatski barjak ulicama grada Sinja i nek' ti je sritno".

Bio je to završni čin novog spektakla, završni čin tradicije koja neprekidno traje 297 godina, koja je opstala kroz stoljeća, kroz razne političke režime i koja će na ponos Sinja, Cetinskog kraja i cijele Hrvatske takva ostati zauvijek.