Blazersi su ipak ove sezone odlučili pomrsiti račune Durantu i njegovim "gromovima" na Zapadu. Hoće li uspjeti zadržati ritam kojim su otvorili sezonu? Teško. Hoću li im držati palčeve da uspiju? Uh, itekako. Koliko je taj klub imao nesreće u zadnjim desetljećima, baš bih volio da ih konačno pomazi i malo sreće u godinama koje su ispred nas.

Durantova Oklahoma po meni je prvi favorit Zapada. Uz poštovanje prema Blazersima, Lakersima, Mavericksima i svima ostalima, Thunder je napokon posložio pravu momčad, kojoj još neke "sitne korekcije" nedostaju da ih se proglasi apsolutnim favoriom konferencije. Kao što je, primjerice, Miami apsolutni broj jedan Istoka.

A jedna od ključnih "crtica" koje će Oklahomu učiniti šampionskom momčadi jest redefinicija uloge Russella Westbrooka. Njegovo soliranje i želja da preskoči Duranta u ulozi prve zvijezde momčadi mogla bi polako izrasti u sve veći problem. Već se u prošlogodišnjem doigravanju pokazalo da Thunder ne pati previše kad igra bez Westbrooka, dapače. Westbrook je sjajan solist, no pati od "bolesti" mnogih američkih "jedinica". Više voli zabiti, nego asistirati. Radije će pokušati preskočiti centra na kojeg naiđe, nego poslati loptu u kut na otvoreni šut. A Oklahoma ne može pobjeđivati ako Durant ne dobije loptu.

Nema šanse da će se u Oklahomi odlučiti forsirati Westbrooka na uštrb Duranta, pa je mladom playu jedina opcija - prilagoditi se. Koliko će to biti moguće, vidjet ćemo već ove sezone u kojoj se od Thundera očekuje u najmanju ruku finale konferencije. Ne bude li štimalo, mogao bi Westbrook lako završiti na tržištu.

Kao što je tamo nekoć završio Tracy McGrady kad je odbio poslušnost gazdi Vinceu Carteru u Raptorsima. Nikad rođaci neće saznati jesu li u Torontu mogli izgraditi "dinastiju" da su imali malo više strpljenja jedan s drugim. Karijere su im prošle u sjajnim individualnim statistikama, ali i činjenici da će ih NBA povijest bilježiti tek kao "jedne od mnogih", jer usprkos visokim individualnim mogućnostima, ni jednu svoju momčad nisu uspjeli odvesti do naslova. Westbrook i Durant bi zajedno to vjerojatno mogli. Ali ne bez žrtve. Posebno Westbrookove.

Čitam zadnjih dana da su Golden State Warriorsi iznimno zainteresirani za Dwighta Howarda i da su Orlandu spremni dati "ponudu koja se ne odbija". E, sad, ako i zanemarimo podatak da uistinu ne vidim što bi to što Warriorsi imaju moglo menadžment Magica "izuti iz cipela", još manje razumijem zašto bi čovjek koji se želi boriti za naslov prešao iz Orlanda u još dodatno okrnjeni Golden State?

Kao da, uz dužno poštovanje, prelazite iz Osijeka u Karlovac kako biste se s Dinamom i Hajdukom borili za titulu. Sjećam se da je Gabriel Batistuta u trenutku kad je bio na vrhuncu moći i zabijao na desetke "bezvrijednih" golova za Fiorentinu, odbio sve ponude europskih nogometnih velikana i prešao u - Romu. Osvojio je na koncu jednu titulu prvaka s rimskim "vukovima", ali da mi je tada taj transfer bio logičan - nije. Kao što mi nema nikakvog smisla ovo s Golden Stateom i Supermanom.

I dalje tvrdim da će Howard na kraju završiti u Lakersima za Gasola i/ili Bynuma, jer mi je to jedna od rijetkih smislenih razmjena u kojoj su na dobitku svi koji su u nju uključeni. Lakersi će s Howardom i Kobeom odmah ponovno postati jedan od glavnih kandidata za naslov, Orlando će dobiti jednog ili dva "ozbiljna" igrača i izbjeći sudbinu koja ga je zatekla kad je u istom smjeru "besplatno" otišao Shaq, a Showman-Superman će već do kraja godine dobiti nekoliko sporednih uloga Hollywoodu. Ako je mogao Divac, zašto ne bi Dwight?

Izranjavani Portland iznenađuje pozitivno, a branitelji naslova Dallas Mavericksi i u drugom tjednu sezone još uvijek iznenađuju neugodno. Samo tri pobjede u osam utakmica, ili su predugo slavili ili još nisu shvatili koliko je drugačiji odnos svih momčad prema vama kad nosite šampionski prsten. Sad im je svaka utakmica barem još 30% teža, jer svi žele skalp prvaka. A nije da su se Mavsi baš nešto posebno promijenili. Ne vidim neku dramatičnu razliku između Tysona Chandlera i Lamara Odoma, a nije baš ni da je JJ Barea nenadomjestiv. Dallas će se vjerojatno trgnuti i dignuti, ali ono sramoćenje protiv Miamija na Božić im uistinu nije trebalo.

Bez obzira što sve ukazuje na to da bi ovo morala biti godina Miamija. Završilo je "uštimavanje", dodani su još neki pravi dodaci (Shane Battier, pa i iznenađujuće korisni novak Norris Cole), Heat jednostavno ima previše talenta, moći i sile da ne bi uspio, usprkos sjajnim Bullsima, Thunderu i svima ostalima koji im žele stati na put.

Ima i još nešto. Igrat će se samo tri četvrtine sezone. A LeBron je u prošle sezone dvije sezone najviše problema imao baš sa četvrtim četvrtinama...