"Kada igraju Barcelona i Real Madrid, svijet stane", izjavio je trener Kraljevskog kluba José Mourinho i možda na najbolji način opisao što svjetsku nogometnu javnost očekuje večeras s početkom u 19:50. Čak i oni koji samo površno prate nogomet i sport općenito znaju da je dvoboj Barcelone i Real Madrida puno više od nogometa.

Uz dobro poznate fraze koje nogometaši i treneri koriste u najavi utakmica kao što su "lopta je okrugla" ili "danas svi igraju nogomet", često se spominje i ona da "u derbiju nema favorita". Kada je riječ o večerašnjem el Clásicu, slobodno se može reći da favorita ima. Favorit je Barcelona, jedina momčad na svijetu koja se u dvoboju s Real Madridom smije tako okarakterizirati.

Iako je Real u posljednjih nekoliko utakmica pokazao da se približava izdanjima od prošle sezone trenutno stanje forme definitivno je na strani Barcelone. Šest pobjeda u šest odigranih dvoboja znači da je Barcelona, uz Bayern München, jedina momčad iz liga "petice" koja ima maksimalan učinak na početku nove sezone. Istina je da te pobjede nisu bile uvjerljive kako Barcelona inače to radi, ali opravdanje leži u činjenici da momčad tek ulazi u pravi ritam. Ista je stvar i kod Reala, samo – za razliku od Barcelone – Kraljevski klub je lošija izdanja platio s nekoliko negativnih rezultata pa na Camp Nou dolazi s zaostatkom od osam bodova.

Upravo ta prednost koju Barcelona donosi uoči utakmice te domaći teren još su jedan od utega koji će prevagnuti na stranu domaćina. Iako do kraja sezone ima još jako puno utakmica i potencijalnih mina za oba kluba Barcelona bi pobjedom u el Clásicu otišla na ogromnih 11 bodova prednosti i mnogi su skloni reći da Katalonci već večeras mogu staviti jednu ruku na naslov prvaka koji je prošle sezone otišao u Madrid.

Baš taj podatak da je Barcelona nakon višegodišnje dominacije izgubila naslov dovodi do još jedne stvari koja vuče na njihovu stranu. Barcelona je opet "gladna". Katalonci su osjetili da postoji momčad koja je u stanju biti bolja od njih što ih je trgnulo iz neke vrste letargije u koju su bili upali. Pobjede se više ne smatraju kao nešto što će doći samo od sebe. Osim gubitka prvenstva dodatni motiv leži i u osveti za gubitak španjolskog superkupa koji je uoči početka sezone osvojio Kraljevski klub.

Uoči dvoboja trener Tito Vilanova ima dosta problema s ozljedama koje su posebno izražene u obrambenom dijelu momčadi. Kapetan Carles Puyol sasvim sigurno neće nastupiti kao ni već dulje odsutni Eric Abidal. Ključeve kako će izgledati zadnji red tako drži Gerard Piqué koji se tek vraća nakon stanke i iako je odradio posljednji trening sve do samoga početka utakmice neće se znati hoće li istrčati u prvih jedanaest. Ako Piqué ne bude spreman uz Javiera Mascherana na stoperskoj poziciji bi se trebao naći bivši igrač Arsenala Alex Song.

Pošto se može očekivati da će Mourinho kroz veliki broj igrača u veznom redu (Alonso, Khedira, Essien) pokušati zaustaviti kombinatornu igru Barcelone veliku ulogu bi trebali imati Busquets i Iniesta koji će pokušati što više udaljiti igru od obrane i otupiti visoki presing Reala. Plus za Barcelonu svakako je i dobra forma Fabregasa koji je u posljednja tri susreta (uključujući i Ligu prvaka) postigao tri pogotka, te povratak Davida Ville.

Teško je pisati o Barceloni i razlozima zašto će ona pobijediti, a ne spomenuti najboljeg nogometaša Lionela Messija. Argentinac se još uvijek zagrijava i ne pruža sve što zna i može, ali i takav je u prvih šest susreta isto toliko puta matirao protivničke vratare. Još jedan podatak koji treba zabrinuti Mourinha je da Messi u zadnja dva prvenstvena susreta nije bio strijelac. Vjerojatno se sada mnogi pitaju zašto bi to trebalo brinuti goste? Naime posljednji put kada Messi nije zabio u tri susreta Primere u nizu dogodio se davne sezone 2006./2007. i iskreno teško je vjerovati da će Argentinac ponoviti taj "uspjeh".

U svakom slučaju sve je spremno za veliki spektakl koji teško nekoga može ostaviti ravnodušnim i koji vrlo rijetko, gotovo nikada, ne razočara.

Prije svega, Realu nasušno treba pobjeda. Madriđani su nakon dugo vremena prvenstvenu sezonu otvorili s nekoliko neočekivanih gubitaka bodova (remi protiv Valencije na Bernabéuu, poraz u Getafeu i Sevilli) i voda je Los Blancosima polako stigla do ušiju. Trenutnih osam bodova zaostatka za najvećim rivalom upalili su sva svjetla za uzbunu Mourinhu i društvu koje sigurno ima dodatan motiv pobijediti. Barça, s druge strane, lagodnije živi jer joj, uz trenutan maksimalan skôr, mogući gubitak bodova – iako težak zbog značaja dvoboja – ne bi predstavljao smak svijeta. Realu, pak, svakako bi jer uz 11 bodova minusa mnogi bi borbu za naslov već sada osudili na propast.

Velika razlika u odnosu na većinu dvoboja Madriđana s bivšom Guardiolinom družinom jest da je José Mourinho stvorio pobjedničku momčad u Clásicima. Portugalac je na otvaranju nove sezone osvajanjem Superkupa pokazao da može postaviti igru koja ne odgovara Barceloni, a sposoban je i zabiti dvaput na njenom stadionu. Osim toga, posljednji ligaški obračun u domu Blaugrane završio je upravo na strani gostiju koji su golovima Samija Khedire i Cristiana Ronalda otpuhali nade o obrani naslova svojih ljutih rivala. Iako su crveno-plavi nakon toga bili uspješniji u ogledima Kupa kralja, jasno je da su prošla vremena kada su Katalonci mogli nanizati pet pobjeda zaredom u međusobnim dvobojima i računati na komplekse momaka iz glavnoga grada.

A ti momci u posljednje vrijeme igraju sjajan i učinkovit nogomet. Nakon što je turbulentno razdoblje završilo pobjedom nad moćnim Manchester Cityjem u Ligi prvaka, protivnici su padali kao po traci. Rayo Vallecano primio je dva, Deportivo pet, a Ajax četiri pogotka uz samo dva primljena pogotka. Kako je Barcelona igrala u to vrijeme? Istina, pobjeđivala je, ali se i nalazila u neugodnim situacijama protiv moskovskog Spartaka (koji je ipak razinu ispod engleskog prvaka) i Seville (čiju je pobjedu potpomogao iznuđeni crveni karton Fabregasa). Barcelona više ne "razvaljuje" protivnike s pet-šest golova u mreži, a kad i pobjeđuje – to često bude uz puno muke. Pobjedama se ne gleda u zube, ali serija od šest uzastopnih osvajanja troboda uz takve predstave jednostavno mora prestati, a prvi i najizgledniji kandidat kojemu će pripasti te zasluge svakako je raspucani Real.

Uz vanjske utjecaje, statistiku i sve ono što neizravno utječe na susret, valja se pozabaviti i situacijom na terenu. Prije utakmice često se gleda na "klupsku bolnicu". Ona je ovaj put kod Madriđana prazna i svi su zdravi, a u Barceloni su tu dva, možda i tri važna igrača obrane. Carles Puyol i Éric Abidal sigurno neće moći "braniti teritorij" ispred Víctora Valdésa, a upitan je Gerard Piqué. Što to govori? Da će Tito Vilanova morati pribjeći nekim nepopularnim metodama zaustavljanja napada madridskog sastava čija napadačka linija puca od brzine i ubojitosti te će biti velika opasnost.

O kvalitetama Cristiana Ronalda ne treba trošiti puno riječi, dovoljan je podatak da je u posljednje dvije utakmice zabio – šest golova. I ima priliku postati prvi čovjek koji je zabio pogotke u šest uzastopnih Clásica.

Za Barcelonina trenera Tita Vilanovu tvrdi se (ispravno) da je učenik bivšeg trenera Pepa Guardiole i da je u velikoj većini preuzeo njegova razmišljanja o igri. Uostalom, bio mu je pomoćnik i najsmislenije mu je bilo nastaviti gajiti igru kratkih dodavanja, "pletenja mreže" oko protivničkog šesnaesterca i čekanja na krivi korak suparnika. Iako se ta "tika-taka" u mnogim susretima pokazuje kao dobitna kombinacija, Real je pokazao da može i zna kako opstruirati napade barcelonista u ranoj fazi i odgovoriti kvalitetnim i visokim pritiskom. Nakon jednog presječenog (pogrešnog) dodavanja Katalonaca, kreće brza transformacija u napad i domaćin je na mukama. Pokazali su to bijeli veznjaci u nekoliko posljednjih susreta, a nema razloga da to ne ponove i u nedjelju ako im se pruži prilika.

Za kraj, kako ovaj tekst nudi tek jednu stranu priče i usmjeren je na stranu bijelih, dopustit ću si spomenuti i kako je tamo još jedan mali, ali bitan uteg. Luka el Pájaro Modrić debitirao je u prošlom Clásicu i odmah se osladio trofejem Superkupa protiv najljućih rivala. Ako već u nogometnim segmentima bude sve izjednačeno, možda prevagne sreća koju donosi Ptičica...