Ivan Kelava: Uglavnom se nosio s visokim ubačajima i taj posao je odradio bez greške, stigao i upisati obrane na poneke, rijetke udarce Mariborčana. Reprezentativan.
Josip Pivarić: Bolji dio bekovskog para, često naprijed, a bez plivanja u obrani – po njegovoj strani je došlo malo opasnosti pa i centaršuta prema Kelavi. Svakako sigurniji nego u prvoj utakmici u Zagrebu.
Josip Šimunić: Možda i najbolja njegova partija u dresu Dinama, dominantan u svakoj fazi obrambene igre. Silno iskustvo najbolje se vidjelo u odličnom pozicioniranju u svakoj situaciji na travnjaku, spasio je nekoliko opasnih situacija, dobio sve zračne dvoboje i nerijetko započinjao Dinamove napade smirenim odigravanjima u posljednjoj liniji.
Tonel: Postigao pogodak koji se pokazao ključnim, a u obrani odigrao na razini prošlogodišnjih ljetnih izdanja, što je dovoljno za status igrača utakmice. Tonel je među najtišim i najmanje spominjanim Dinamovim prvotimcima, a jedan je od najkonzistentnijih i najboljih igrača. Sjajna kupovina, što se u Mariboru još jednom potvrdilo.
Domagoj Vida: Ne tako siguran obrambeno kao dva stopera, ali ipak dio obrane koja nije primila pogodak i tako odradila posao za Dinamo u ovoj utakmici. Vida će teško do stoperske pozicije pored Tonela i Šimunića, pa se mora bolje naviknuti na poziciju desnog beka koja mu, dakako, nije strana.
Arijan Ademi (do 46. minute): Zamijenjen u poluvremenu ne zbog loše igre već žutog kartona i latentne opasnosti da dobije i drugi. Inače vrlo rastrčan, dobar, pokrivao je puno prostora i bio na pravim mjestima, ali za zadnjeg veznog, morat će naučiti sve to raditi uz manje prekršaja, posebno oštrijih.
Sammir: Autor poteza utakmice – u 65. minuti sjurio se sam prema Handanoviču i odlučio se za riskantan potez, lob, a rezultat je bio tragikomičan za Dinamovog veznjaka – Handanovič je lako pokupio loptu. Bila je to opasna, nepotrebna i nonšalantna reakcija kojom je Sammir zasjenio sve što je do tada odigrao. Utakmica još nije bila riješena, Sammir nije imao pravo tako rješavati situaciju koja je Dinamu praktički osiguravala Ligu prvaka, no ovoga puta promašaj nije bio koban.
Milan Badelj: Oprostio se od Dinama pomogavši mu ući u Ligu prvaka drugu godinu zaredom, a to je lijepa ostavština Dinamovog kapetana. Pokazao klasu, u prvom poluvremenu je pomogao Modrima držati terensku dominaciju, a u drugom je s ostatkom momčadi bio primoran uglavnom se braniti, nakon što je izmjenama na poluvremenu Dinamo izgubio terensku dominaciju.
Luis Ibanez: Među najboljima zbog rastrčanosti i sveprisutnosti, pa i hrabrosti u igri, ali je šteta što nije imao bolja rješenja u završnici, bilo kod zadnjeg pasa ili udaraca koji su uglavnom bili prilično neprecizni.
Duje Čop: Asistent za toliko važni rani pogodak iz uigrane Dinamove akcije iz prekida. Puno manje s loptom nego Ibanez na suprotnom krilu, ali nerijetko opasan. Dao je svoj doprinos i u defenzivnoj fazi, u ovakvoj utakmici morao je odraditi i tu ulogu, a pred kraj utakmice sjajnim je trkom iznudio i crveni karton domaćina.
Fatos Beqiraj (do 46. minute): Odigrao je i boljih partija, nije imao pravih rješenja u pas igri, malo je lopti dobro zadržao i proslijedio, a u poluvremenu je bio taktička žrtva trenera Čačića.
Jerko Leko (od 46. minute): Čačićeve zamjene u datom su trenutku bile logične, no Leko i Calello nisu ponudili dovoljno u sredini da bi Dinamo zadržao dominaciju iz prvih 45 minuta. Leko je stajao daleko od igrača, a pasovi mu nisu bili pravi, no u završnici se i on podigao zajedno s igrom Dinama.
Adrian Calello (od 46. minute): Prvih 20-ak minuta se tražio, malo je sudjelovao u igri, a potom je pomogao Modrima osigurati prednost s nekoliko dobrih obrambenih reakcija.
Ivan Krstanović (od 83. minute): U završnici odmijenio Sammira u vršku napada, nije imao puno vremena posebno se istaknuti.