Kritike na račun izvedbi španjolske reprezentacije na ovom Euru nakon utakmice protiv Hrvatske dosegle su vrhunac, no sastav Vicentea del Bosquea još nije pokazao svoje pravo lice. Priliku za to imat će večeras u Donecku kada ide na noge Francuskoj. Europski i svjetski prvak spreman je za prvi test koji mora proći.
Europsko prvenstvo stiglo je u fazu u kojem nitko (od favorita) nema pravo na krivi korak jer to znači i odlazak s natjecanja. Ta pretpostavka govori da oni najveći moraju pokazati najbolje od sebe. Za jednog od njih, europskog i svjetskog prvaka Španjolsku, ovo će biti utakmica odluke nakon koje bi svi kritičari i sumnjivci konačno trebali zašutjeti. Nakon što Furia pokaže najbolje od sebe.
Njeni su protivnici u škakljivom psihološkom momentu. Niz francuske reprezentacije od 23 utakmice u kojima nije izgubila pao je nakon ogleda Tricolora protiv Švedske. Neučinkovita napadačka linija, slab protok lopte u veznom redu te loše pokrivanje obrambenih igrača uzrokovali su vrlo slabo izdanje protiv razgoropađene Švedske sa Zlatanom Ibrahimovićem te dovele francuske građane da se pitaju koje su zapravo mogućnosti njihove vrste. Jer ne može se reći da im je ta utakmica bila rezultatski nevažna.
Niti La Roja nije impresionirala u utakmicama grupne faze, no dojmovi prema prvacima takvi su jer je javnost navikla gledati lepršavu igru s mnogo brzih dodavanja, bezbroj udaraca na gol i mnogo golova u mreži suparnika. Iako u dosadašnjem tijeku Eura, izuzev utakmice protiv Irske, to nije bio slučaj, Španjolska ni u jednom trenutku nije djelovala obezglavljeno ili izgubljeno. Xavi, Iniesta i društvo imaju toliko iskustva u svojim nogama da znaju da se utakmica igra 90 minuta i da mogu "ubosti" i pred kraj. To se dogodilo i protiv Irske (golovi u 70' i 83') i protiv Hrvatske (gol u 89'). Da su pali prije, dojam bi vjerojatno bio drugačiji. No, sve je to sastavni dio nogometne igre.
Izbornik Vicente del Bosque ima izuzetno jak kadar s kojim, kakav god sastav postavio na travnjak, može računati na dobru izvedbu svojih izabranika, prije svega u posjedu lopte. Tu njegova filozofija kreće i bez nje očigledno ne odustaje. Furiji se u svakoj dosadašnjoj utakmici "ukazao" drugi igrač (protiv Italije Fabregas, protiv Irske Torres, protiv Hrvatske Navas), što dodatno daje za pravo reći kako ne možete predvidjeti iz kojeg smjera dolazi prava opasnost iz španjolskih redova. Ne zato što je nema, nego zato što su svi od petorice ili šestorice napadački orijentiranih igrača u stanju odlučiti utakmicu.
Osim što dobro stoji u igri na protivničkoj polovici, Španjolska je jaka i u svojoj. Veza Barcelona-Real Madrid funkcionira i pri stoperskom paru braniča Piqué - Ramos iza čijih je leđa legendarni Casillas. Takva obrana, potpomognuta Arbeloom, Albom i nekolicinom igrača veznog reda koji se vraćaju zatvoriti sve moguće "rupe", dosad je primila samo jedan pogodak. Španjolska je najbolja kad je najteže i vrijeme je da se sruši još jedan rekord, ovaj puta negativni. Momčad iz Kraljevine u sedmom će pokušaju konačno svladati Francusku na velikim natjecanjima. Jer je prvak.