"Ništa od mojeg nastupa na Europskom prvenstvu. Neću se na vrijeme oporaviti",
poručio je David Villa izborniku Vicenteu del Bosqueu te mu zadao nove
muke, ali i zabrinuo španjolsku nogometnu javnost koja s velikim nestrpljenjem iščekuje
može li njihova reprezentacija obraniti naslov prvaka. Bez Davida Ville taj će posao
biti puno teže ostvariv.
Iako ne spada u sam vrh igrača koji publiku osvajaju svojim spektakularnim potezima,
iako je do svoje 28. godine igrao u "malom" klubu, kad god na kraju sezone ili nekog
natjecanje se pogleda pojedinačni učinak igrača Villino prezime je uvijek jako visoko.
Neosporna kvaliteta, ali i stalna glad za pogocima doveli su ga do statusa gotovo
nezamjenjivog napadača aktualnih svjetskih i europskih prvaka.
Od malih nogu David je pokazivao veliki interes za nogometom što su prepoznali i
njegovi roditelji koji su ga odmah počeli usmjeravati. U početku je to bilo obično
naguravanje lopte, ali otac Jose Manuel je vjerovao da njegov sin jednoga dana
može postati profesionalni nogometaš. "Kada god bi u školi bilo nekakvih problema
učiteljica je tražila da mu zabranim igrati nogomet, a ja sam odgovarao da ću mu sve
zabraniti osim nogometa". Unatoč velikoj roditeljskoj vjeri i ambiciji vjerojatno mu
ni u najluđim snovima nije bilo da će njegov sin ostvariti ovakve uspjehe kakve niže
posljednjih godina.
Mate Bilić: "Nevjerojatan je igrač koji svaku polupriliku pretvara u gol. očito je rođen da obara rekorde, jer čitavo desetljeće neumoljivo trpa u Primeri."
Da stvari u životu neće ići lagano Villa je saznao već sa četiri godine kada je skoro
njegova nogometna avantura završila. Naime jednom prilikom na njega je pao stariji
dječak te mu svojom težinom slomio bedrenu kost desne noge. Nakon nekoliko operacije čam
mu je neko vrijeme prijetila i amputacija noge. Na sreću nakon 40 dana provedenih u
bolnici liječnici su spasili dječakovu nogu, a jedina vidljiva posljedica je bila
činjenica da mu je desna noga bila kraća dva centimetra od lijeve.
Kako u svakom zlu ima i nešto dobro tako je i tešku nesreću svoga sina Jose Manuel,
koji je radio u rudniku, iskoristio da svakodnevno s Davidom trenira i razvija mu lijevu
nogu. "Dodavao mi je loptu iznova i iznova, ja sam mu je vraćao ljevicom dok je desna
bila u gipsu. Teško da se mogu sjetiti ijednog treninga na kojem on nije bio prisutan.
Na terenu baš nikada nisam bio sam," izjavio je jednom prilikom David.
Sve do svoje 18. godine Villa je nastupao za lokalnog niželigaša i u tim trenucima se
opet činilo da mu je karijera pod velikim upitnikom. Ipak, Sporting Gijón je odlučio
dati priliku mladom igraču, a Villa im se odužio s 38 pogodaka u 80 nastupa za prvu
momčad. U ljetu 2003. godine Real Zaragoza koristi teško financijsko stanje u Sportingu
i dovodi napadača u svoje redove. U Zaragozi Villa dolazi do svog prvog trofeja kada
2004. godine osvaja Kup kralja te odličnim igrama skreće pozornost većih klubova.
Najbolje pregovaračke sposobnosti i najviše upornosti pokazali su ljudi iz Valencije
pa je David Villa u ljetnom prijelaznom roku 2005. godine za 12 milijuna eura stavio
potpis na vjernost tom španjolskom prvoligašu. U pet sezona koliko je proveo u Valenciji
Villa je stalno bio prvi strijelac kluba, a nikada nije postigao manje od 15 pogodaka.
Darren Fletcher: "Ako pogledate njegove rekorde u klubu i reprezentaciji mislim da je on nedodirljiv. Nakon završetka karijere njegovi rekordi dugo će ostati."
Unatoč sjajnim igrama pokraj Real Madrida i Barcelone bilo je gotovo nemoguće doći do
nekog trofeja što je Villu činilo nervoznim pa se sve češće počelo spominjati da je
vrijeme za njegov odlazak. Osvajanje Kupa kralja 2008. godine nije zadovoljilo njegove
apetite te je postalo jasno da se rastanak bliži.
Iako je za njega postojao interes gotovo svih europskih velikana u završnu borbu ušli
su Real Madrid i Barcelona. Gotovo svakoga dana stizala su razna nagađanja da je Villa
potpisao za jedan ili drugi klub, a on je sve to hladno demantirao: "Miran sam i
bezbrižan. Odabrao sam klub u koji želim ići, a moj menadžer trenutačno radi na tome.
Osjećam se sjajno, jer u mojoj glavi ne postoje dileme, sve je čisto."
21. svibnja 2010. godina David Villa je službeno potpisao četverogodišnji ugovor s
Barcelonom te izazvao opću euforiju na Camp Nou gdje ga je dočekalo više od 35.000
ljudi. "Imam dovoljno vremena da se dokažem ovdje. Dat ću sve od sebe za Barcelonu. U
meni se miješaju osjećaji ponosa, sreće i zadovoljstva," izjavio je tom prilikom.
Da je napravio pravi potez izabravši Barcelonu postalo je jasno već u prvim susretima
jer odmah osvaja domaći Superkup. Bio je to samo početak fantastične sezone u kojoj
Messi i društvo osvajaju prvenstvo, Kup, Superkup, Svjetsko klupsko prvenstvo, a
kao šlag na tortu došlo je veliko finale Lige prvaka protiv Manchester Uniteda u
Londonu.
"Igram 12 godina, a najvažniji gol koji sam postigao je bio u finalu Lige
Prvaka," izjavio je Villa nakon što je u 69. minuti prekrasnim udarcem s dvadesetak
metara neobranjivo pogodio lijeve rašlje Van der Sarovog gola i omogućio svojoj
momčadi veliko slavlje.
Ipak u cijeloj ovoj priči nastupi za reprezentaciju su uvijek imali posebno mjesto u
karijeri Davida Ville.
Debitirao je pod vodstvom Luisa Aragonesa 9. veljače 2005. godina u sklopu
kvalifikacija protiv San Marina i vrlo brzo postao gotovo nezamjenjiv član najbolje
momčadi. Na Europskom prvenstvu 2008. godine svojim pogocima pomaže Španjolskoj da dođe
do polufinala gdje opet nema sreće. U 34. minuti zbog ozljede je morao napustiti igru
što je značilo da neće sudjelovati u finalu u kojem njegovi suigrači postaju Europski
prvaci.
Dvije godine kasnije Španjolska na Svjetskom prvenstvu u Južnoafričkoj Republici
ponavlja isti uspjeh uz još veći doprinos "Barcelonine sedmice". Villa zabija ukupno pet
pogodaka od kojih su posebno bili vrijedni odlučujući u osmini finala protiv Portugala
te u četvrtfinalu protiv Paragvaja.
Vicente del Bosque: "Villa je velikan i majstor suparničkog šesnaesterca. Njegova glad za uspjehom je ogromna, ali isto tako i moć postizanja pogodaka."
U sklopu kvalifikacija za Euro u Poljskoj i Ukrajini David Villa je srušio još jedan
veliki rekord legendarnog napadača Real Madrida Raula. Naime u susretu protiv
Češke s dva je pogotka prestigao Raula na vječnoj ljestvici strijelaca te postao
najbolji reprezentativni napadač u povijesti. Za taj uspjeh mu je trebalo samo 72
utakmice dok je Raul za postizanje 44 pogotka nastupio čak 102 puta.
Europsko prvenstvo u Ukrajini i Poljskoj je trebalo biti svojevrsni vrhunac njegove
karijere, ali već po običaju opet je sudbina uplela svoje prste. Na Svjetskom klupskom
prvenstvu u Japanu krajem prošle godine u susretu protiv Al-Sadda Villa je nakon jednog
trka ostao sjediti na travi i odmah je liječnicima sugerirao da nešto nije uredu s
njegovom lijevom nogom. Pregledi su pokazali da je operativni zahvat neizbježan te da će
oporavak trajati od četiri do šest mjeseci.
U tom trenutku je postalo jasno da je nastup na Euru jako upitan. Iako je Villa
stalno slao ohrabrujuće poruke svim navijačima: "Ova je ozljeda za mene težak udarac,
ali ja sam uvjeren da ću se oporaviti u najkraćemu mogućem roku. Radit ću naporno za
to," Vicente del Bosque je na kraju ipak ostao bez svoje glavne napadačke uzdanice.
Iako Llorente, Torres, Negredo i Pedro spadaju u sam vrh
svjetskog nogometa i mnogi će reći da koga god postavi u napad izbornik ne može
pogriješiti ipak će neigranje Ville biti veliki hendikep za aktualne prvake. Svjestan
toga je i Del bosque: Riječ o našem najboljem i najpouzdanijem strijelcu. Njegov
doprinos osvajanju trofeja prvaka Europe i Svijeta je nemjerljiv."
Španjolska je moćna i jaka te apsolutno ulazi u najuži krug kandidata za osvajanje
naslova, ali izostanak Davida Ville će se sigurno osjetiti. Možda najviše u teškim i
tvrdim susretima s malo prilika gdje je Villa bio neprikosnoven te bi koristio i
najmanju pogrešku protivničke obrane.