Pozitivno
Dobro treba upregnuti moždane vijuge kako bi se našlo nešto pozitivno iz upravo završene Hajdukove sezone. Ipak, dvije dobre stvari ipak su ostale "u potpisu" sezone 2011/12. I kadeti i juniori osigurali su naslove najboljih u Hrvatskoj, što izmučenom hajdučkom navijačkom puku daje barem nekakvu nadu da je klupska budućnost ipak svjetlija od bliske prošlosti i sadašnjosti.
Druga dobra vijest je uspostavljanje kvalitetne komunikacije između navijačkih i upravljačkih struktura kroz Nadzorni odbor koji je bi trebao biti neumoljivi "korektiv vlasti". Ideja je dobra, u hrvatskim uvjetima jedinstvena i "revolucionarna", pa iako još puno stvari u tim odnosima između navijača, nadzornika, upravljača, malih i velikih dioničara, struke, administracije i svega ostalog vezanog uz klub tek treba (re)definirati - takav oblik upravljanja i nadziranja daje nadu da će Hajduk budućnosti biti vođen puno odgovornije, racionalnije i pametnije nego Hajduk prošlosti.
Negativno
Otprilike pa sve vezano uz seniorski pogon. Bez trofeja, bez europskih nastupa, bez zvijezde, bez prave igre, bez uvjerenja da u svlačionici Hajduka postoji netko tko će ovog ljeta "napuniti bisage" Hajdukovog financijskoj odjela. Balast dugogodišnjih, stotinama tisuća eura skupih ugovora za neadekvatnu kvalitativnu protuvrijednost opterećivat će Hajduk još neko vrijeme, dok se ne stvore neki koji će "sanirati sanirano".
Istaknuli su se
Više od svih u Hajdukovoj svlačionici, istaknuo se predsjednik
Hrvoje Maleš raskrinkavanjem (?) sudačkog "reketa", koji je, navodno,
"tražio novac za pošteno suđenje". Maleš je svojim poštenim namjerama u nepoštenom društvu za jedne postao junak, za one druge špijun. Prijetili su mu javno i otvoreno i odvjetnici uhićenih i neki drugi sportski radnici na visokim funkcijama, dok su mu "mali ljudi" odavali priznanje za hrabrost i činjenicu da je izložio sebe i svoju obitelj potencijalnim nevoljama.
Među igračima nije se istaknuo nitko. Ante Vukušić bio je "lokomtiva" svojim pogocima najvećim dijelom sezone, a Anas Sharbini je, po običaju, igrao kad i koliko mu se dalo. Tijekom kasnog ljeta i jeseni Hajduk je napokon "dočekao" i Marina Tomasova u kontinuitetu, no nesporazumi oko produženja ugovora ostavili su i Tomasova bez daljnjeg napretka, možda i konkurencije za EP u Poljskoj i Ukrajini, a Hajduk bez ijedne kune odštete za uloženo u 25-godišnjeg Zadranina.
Utakmica sezone
Kad ti je u sezoni najveća utakmica prijateljska, onda je valjda jasno da s tom sezonom nešto ne štima. Ipak, Barca je Barca, makar je na Poljud stigla bez velike većine svojih udarnih "vedeta", ostavila je prošlog srpnja lijepu sliku za povijesne almanahe. S obzirom da jedna Barcelona na Poljudu nije uspjela slaviti, a Inter Zaprešić, Lučko i Lokomotiva jesu, valja se zapitati bi li, stoga, netko od trojca "malih" iz zagrebačkog prstena ipak bolje prošao protiv Chelseaja u polufinalu Lige prvaka? Vrag zna...
Što se ligaškog dijela tiče, Hajduk je sve tri ključne utakmice u tri različita natjecanja ove sezone - izgubio. Uzvrat protiv Stoke Cityja još tamo u kolovozu u prvoj i jedinoj domaćoj europskoj utakmici ove sezone (0:1), pa uzvrat protiv Zagreba u četvrtfinalu Hrvatskog kupa u studenom (0:1, pa ispao na penale), na koncu i gostovanje kod Dinama u Maksimiru sredinom ožujka (1:2). Teško bi Hajduk osvojio naslov i da je slavio u Maksimiru, ali bi barem za još koje kolo produžio kakav-takav smisao svoje sezone.
Iznenađenje sezone
Svakog proljeća unatrag nekoliko sezona Hajdukovi nogometaši neugodno iznenade svoje navijače koliko lako i neozbiljno rasprodaju ugled ponosnog stogodišnjaka i bilježe poraze od klubova koji su nekoć biti sretni i samo istrčati na Poljudu.
Ove sezone barem nekakvo objašnjenje, ne i opravdanje, leži u činjenici da je u završnici debitiralo mnoštvo "klinaca", iako je pitanje koliko im je to "iskustvo" uopće koristilo? Raspad sistema kakav Hajduk doživljava u drugom dijelu sezone već nekoliko godina za klub takvog imena i rejtinga je apsolutno nedopustiv, bez obzira s kim igrao i tko ga trenirao.
Presuda
I ove sezone puno lutanja, i ove se sezone mijenjao trener tijekom sezone, makar se ovog puta za to ne može kriviti uprava. Krasimir Balakov je "pod okriljem noći" otišao ostvariti svoje snove u Kaiserslautern i nije se s njim usrećio. Kao, u konačnici, ni Hajduk s Bugarinom, jer je sve dobro što je radio kompromitirao naprasnim odlaskom i nedovršavanjem posla kojeg je započeo.
Hajduk čeka teško ljeto, teška jesen, teška zima, teško proljeće. Teška sezona. Strpljenjem su se Hajdukovi navijači već odavno naoružali jer im, iskreno, ništa drugo nije ni preostalo. Iza Hajduka je još jedna u nizu promašenih sezona, a kako stvari trenutno stoje - ništa ne sugerira da će sljedeće biti išta dramatično bolje. Barem ne na travnjaku.
Ako je još jedna teška sezona zalog da će Hajdukova budućnost biti bolja i stabilnija, neka tako i bude. Nažalost, naslušali su se Hajdukovci obećanja i načekali "pravih" sezona...