Lako je sjetiti se prošle sezone Varaždina, kad je "šačica hrabrih" prkoseći neisplatama plaća ušla u Europu. To nije uspjelo primjerice mnogo bogatijem Slaven Belupu, vječnom regionalnom konkurentu, no, nisu baš svi blagonaklono gledali na često isticanje teškog financijskog stanja varaždinskog prvoligaša, pa su čak i na konferencijama za medije drugih klubova znali pričati o tome kako se Varaždinci samo žale.
Danas, kad veći broj klubova ima jednake takve probleme, pa se štrajka i ne odigravaju se utakmice, Varaždinci ne mogu imati moralnu satisfakciju. Besparica je naime uzela danak, velik i težak, te je iz seniorskog pogona otišlo čak 17 igrača. Još gore, većina prvotimaca otišla je tek po odigranim utakmicama Europske lige, dakle dobrano nakon pripremnog razdoblja i nakon što je prvenstvo već odmaklo. Otišao je i trener, a stvari su s goreg u Varaždinu pale na nemoguće teško.
Naime, kazat će svaki nogometni trener na svijetu, sasvim je nemoguće usred sezone uigravati ekipu, sastavljenu od domaćih mladih igrača, koji do tada nisu imali prvoligaške minute, i onoga što se moglo pokupiti na tržištu, uz "primamljive" ponuđene uvjete neprimanja plaće. Malo je kazati da su zamjene koje su dovedene kako bi se nadoknadili Glavica, Škvorci, Punčec, Šafarić, Brezovec, Tkalčić… sasvim neadekvatne.
Ne treba stoga čuditi rezultatski učinak Varaždinaca, ono što treba čuditi i osuditi je apsolutna nezainteresiranost gospodarstva, politike i gledatelja za to što će se dogoditi s najboljim sportskim kolektivom u Varaždinu. Međutim, koliko god novinari upirali prstom, čini se da većina onih koji iznimno dobro zarađuju u varaždinskom kraju ima 'teflon obraz' i da im baš ni malo nije stalo da vrate djelić novca u društveno okruženje iz kojeg su ga iscrpili.
Dakako, za to je kriva i lokalna politika, koja nije znala postaviti uvjete poslovanja na način koji bi koristio svima, a ne samo njima, a krivi su i oni koji su vodili klub, jer nisu znali iskoristiti europski zamah i zadržati domaće vrijedne igrače.
Ispunjeni ciljevi
Jedino područje u kojem su Varaždinci prebacili normu jest Europska liga. Imali su doduše dobar početni ždrijeb, pa je andorski Lusitans bilo lako proći, protiv moldavske Iskre Stal trebalo se malo više potruditi, ali je kvaliteta igrača bila neusporediva, dok se protiv Dinama iz Bukurešta igralo za gušt i umalo napravila senzacija.
Nakon toga, Varaždinci su uspjeli skupiti samo osam bodova u prvenstvu i ispasti iz Kupa, pa daljnjih uspjeha nema.
Neispunjeni ciljevi
Ostanak u ligi je, s obzirom na besparicu, već godinama jedan od glavnih ciljeva, a ove sezone Varaždin nije čak ni na dobrom putu da ga osigura. Sasvim je sigurno da će Varaždin, ukoliko se liga zbilja smanji na 12 klubova, biti jedan od onih koji će ispasti.
Zato su pred kojih mjesec dana počeli u Upravi promišljati 2. HNL, kao realnu opciju, pogrešno rezonirajući da će niži rang pomoći oporavku Kluba. Naime, 2. HNL je jedinstvena, dakle putovanja su jednako daleka, suci su samo malo jeftiniji, a igrače, ukoliko se kani brzi povratak, treba plaćati kao da su prvoligaški. U obzir ne bi došlo ni smanjenje zaposleničkog kadra, pa je takvo razmišljanje sasvim krivo. No, ono je na sreću napušteno, te je polako počela potpuna mobilizacija u ostvarenju cilja ostanka u 1. HNL.
Najbolja/najgora utakmica
Teško je govoriti o najgoroj utakmici, kad je u nizu susreta Varaždin primio gol prije no što su gledatelji uspjeli zauzeti svoja mjesta. Obrana je ove sezone stvarno slaba točka igre Varaždinaca, a pošto napad nije raspoložen postizati golove, stanje na tablici jednostavan je zbroj te dvije stavke.
Od boljih utakmica mogu se izdvojiti susret u Koprivnici protiv Slaven Belupa, u kojem je Varaždin odigrao dobro, a opet izgubio, kao i utakmica u Osijeku, u kojoj je nakon dugog vremena osvojen bod. Utakmica koja je konačno objedinila i bolju igru i bodove bila je ona protiv Šibenika, u posljednjem kolu polusezone.
Pogled u proljeće
Bez obzira na to kako stvari sad izgledaju, u Varaždinu su nepopravljivi optimisti, koji na kraju tunela vide svjetlo. Potpisivanje ugovora između Škole i AS Rome, kao i šest bodova osvojenih u završnici prvenstva, dali su nadu u bolje sutra.
Svima je jasno da će zima biti prijelomna, Uprava treba osigurati financije za normalno funkcioniranje svih dijelova Kluba, a struka treba na bilo koji način dovesti igrače na ključne pozicije, igrače s iskustvom i željom da zaigraju u dresu koji bi trebao nešto značiti.
Zato onih par sportskih zaljubljenika koji su preostali u baroknom gradu veseli najava povratka nekih 'odbjeglih' domaćih igrača, kao i mogućnost da se iz Lokomotive odnosno Dinama vrate neki od onih koji su otišli trbuhom za kruhom. Sve navedeno je još uvijek poprilično 'u zraku', ali ako se ostvari, Varaždinci imaju temelje za ostanak u Prvoj ligi.