I najveći optimisti oko naše reprezentacije će teško izvući pozitivnu stvar iz susreta protiv Brazila. Možda jedino onu dobru staru - lošije od ovog se ne može. Nadamo se da se ne može. Trebalo bi pogledati dosta vremena unazad da bi se pronašla ovako loše odigrana utakmica, utakmica u kojoj je od prve minute bilo očito kako nemamo šanse s ovom igrom.
Lako je nabrojati gdje su naši igrači pali na ispitu, dovoljno je uzeti bilo koju kategoriju i samo potvrdno kimnuti glavom. Ono što je najgore u cijeloj priči je da Brazil nije odigrao ništa posebno. Odigrali su korektnu utakmicu, ali bez nekog učinka Andersona Varejaoa i Tiaga Splittera i to je ono loše. Da su i njih dvojica bili na vrhuncu zadatka, bilo bi još ružnije.
Do sljedećeg susreta struka ima manje od 48 sati da probudi momčad i pokaže da se dobro radilo na pripremama. Protivnik je vrlo težak, čeka nas čvrsta i vrlo talentirana reprezentacija Srbije koja neće imati nikakvog popusta. Srbi na ovom turniru igraju jako dobru košarku, kiksali su samo protiv Njemačke i ukoliko Hrvatska misli slaviti u ovom susretu, morat će odigrati na više od sto posto svojih mogućnosti.
Ono što se definitivno mora podići za nekoliko razina je obrana. Tijekom cijelog SP-a naša reprezentacija igra loše u obrani u kojoj čak i naši istaknutiji obrambeni individualci ne izgledaju uopće dobro. Da bi se Srbija dobila, obrana mora biti gotovo savršena jer s ovakvom obranom ne gine nam najmanje 90 poena, a u tom slučaju i poraz.
Turska je dobrom dijelu igrača stjecanje iskustva uoči još jednog velikog natjecanja, Eurobasketa u Litvi. Međutim u tom stjecanju iskustva i igranju bez pritiska, važno je i ostaviti dobar dojam, no on je zasad izostao. Dobar dio susreta protiv Slovenije je bio dobar i to je sve, a za pozitivnu ocjenu trebat će odličan nastup protiv Srbije.
Obrana ne funkcionira još od priprema, nijednu utakmicu nije bila na vrhunskoj razini i taj se problem trebao detektirati ranije. Postoji jedan trener koji je "doktorirao" obranu, koji bi svakako mogao pomoći savjetom i nije trebalo nikome biti ispod časti okrenuti njegov istanbulski broj i priupitati ga za savjet. Uostalom, vodio je nekolicinu igrača koji su u reprezentaciji i poznate su mu njihove mogućnosti.
Sada je za to kasno, vremena za uigravanje i smišljanje posebnih varijanti više nema, što imamo - imamo. Jedino što je preostalo je dati sve od sebe, baciti se za baš svakom loptom, ubiti se na terenu. Ne kao protiv Brazila ubiti se u nervozi i raditi gluposti, već se ubiti u sportskom smislu i protivniku onemogućiti lagana poentiranja.
Susret s Brazilom je otkrio sve loše točke i treba ga zabilježiti u arhivi reprezentaciji. Čisto da se igračima može pokazivati što i kako se ne smije raditi. Srbija je još jači i discipliniraniji protivnik od Brazila i takve pogreške će biti još grublje kažnjavane.
Ipak, vjera ostaje. Svi su svjesni kako nije bilo dobro, Krešo Lončar je to najbolje rekao u kamere HTV-a nakon susreta i to je ono pozitivno. Svjesni su i igrači i nadajmo se kako će znati ispraviti minuse iz ovog susreta.