Komentari na tekst: Karakter i zajedništvo za ponos

kralju :D

a ne nije spin...
ovaj članak i komentari su zapravo dokaz koliko je u pravu
općenito izdrkavanje medija je javno mijenje
usporedite pluseve i minuse...

Mislim da su na neki način prezasićeni jedni drugih(stručni stožer igrača i obrnuto) i mislim da Bilić ima kvalitetu oni će na sreću sigurno otić na EURO i tamo je prilika da pokažu što mogu,po meno barem četvrtfinale uz dobru igru.To će bit prilika i Biliću da nakon toga dobi priliku u nekom europskom klubu da pokaže što zna i može.

Novinari imaju vrlo odgovoran posao - kreiranje javnog mijenja. I kao takvog posla, neki novinari nisu niti svjesni što čine u svojim kolumnama. Međutim, iz svega toga trebamo naučiti izlaziti hladnih glava i raspoznavati činjenice od običnog baljezgarenja. Lako je danas reći: ''Bilić je legenda'',ali istu tu rečenicu jučer se ne bi puno isto usudilo izgovoriti. Zašto? Jer se stvorila atmosfera očaja i depresije u hrvatskoj reprezentaciji. Sve to kreće nekako sa pobjedom Ukrajine nad Engleskom (koja je po meni još uvijek jako diskutabilna) i gaženjem uspomena na 2:3 na Wembleyu sa hladnim porazom od 5:1,a osveta,ona se servira hladna. Nekako tada se počeo stvarati negativan kult oko reprezentacije zbog rezultata,zbog žali za neodlaskom na SP,a ljudi kao masa su povodljivi,malo im treba. I tako je i bilo, osobno meni, koji sam veći dio života naviknut na iščekivanje utakmica naše momčadi na velikim natjecanjima, od javljanja iz kampa do posljednih 90+ minuta, bilo je to čudno iskustvo. Ljetna vrućina,žega, poluprazan grad oko 15h, sjedim mokar i umoran od vrućine u lokalnom kafu direktno ispod klime i na tv-u gledam patnju Grčke i Koreje, dvije momčadi od kojih smo u tom trenutku bili puno bolja momčad, ali nismo tamo. Tada sam shvatio da smo ranjivi, koliko god nas išlo na velikim natjecanjima, koliko god se ljutili na suce, igrače, trenere mi ipak nismo tamo. I ljudima je to nedostajalo, stalno su uspoređivali eventualni upsjeh naših u JAR-u. Ali, ponavljam mi ipak nismo bili tamo. Većina dobrih ljudi okrenula je novu stranicu sačekala koji mjesec i došla je službena pobjeda protiv Latvije, nesretna nula protiv Grčke zatim rutinska pobjeda protiv Malte,  i sve je izgledalo opet dobro - prvi smo i idemo u tamo neku Gruziju po tri boda. Upravo to u glavama navijača i igrača i jest bio poraz. Prvenstveno poraz morala,zatim onaj rezultatski,ali to je bio poraz koji nam je trebao. Neki će reći zašto nam je trebao? Jer je ogolio naše mane i nedostatke, natjerao nas je da se suočimo sa onim što istinski jesmo i gdje su nam granice. Ipak smo mi ranjivi kao i svi, neki više neki manje,ali to smo mi ispod kože i sa tim se suočavamo htjeli ili ne. Taj famozni poraz je bio bolan, ponajprije Biliću kad su ga pogrdno nazivali Izgubišvili, igračima,navijačima i bio je idealan trenutak da SP i ove kvalifikacije pojedinci zaviju u crno,ali natjerao nas je da igramo kad nam gori pod petama i da cijenimo rezultat, da se ne bojimo sebe kao protiv Ukrajine ili svoje sjene kao protiv Engleza i da postanemo reprezentacija ako želimo vidjeti barem Lviv ili Wroclaw.

I ipak je bio pozitivan šok, danas smo prvi na ljestvici, nismo u 100% formi,ali tko kaže da moramo i biti. Na natjecanjima nema pravila, pustimo na stranu Nijemce i Španjolce, loš tajming te baca iz natjecanja, jedan promašen jedanaesterac ti oduzima naslov prvaka, na velikim natjecanjima nema reda, red događanja tamo ne postoji, postoji samo rad i sreća, kad se to poklopi imaš momčad za velike stvari. Mi smo imali rad, red 2008.,ali nismo imali sreću,a ona nam je trebala kad je bilo najbitnije. Velika imena ne znače veliku igru i nitko od nas, a to mi vjerujte na riječ,ne bi htio biti u koži Lionela Messija kad sleti u Argentinu i kad osjeća da nešto duguje toj zemlji,da svi to očekuju od njega,a on im to nešto ne može pružiti i kada te 80% nacije smjesti na klupu umjesto na teren mislim da u tom trenutku nije lako. Igrač čini razliku,ali ne čini je bez momčadi. Momčad je ona koja iznjedri pojedinca, momčad je ona koja donosi naslove, pojedinci su prošlost. I zato danas Njemačka drži Klosea i Podolskog u momčadi jer Low Njemačku tretira kao klub,a ne kao koloniju stranaca, izlog za prodaju kao što tu grešku danas čine velikani poput Brazila i Argentine. Mislim da možemo imati kompaktnu momčad,a onda je sve moguće, Urugvaj je za to najsvježiji primjer i formula kako se dolazi do naslova, spojem kompaktnosti i sreće te podrškom srcem iz domovine kako na terenu tako još ponajviše i izvan njega. Urugvaj je dobra usporedba? Mi nikada nećemo biti Brazil sa 5 svjetskih naslova, nikada nećemo biti Njemačka sa nekoliko milijuna registriranih nogometaša, uvijek ćemo bit mala zemlja sa svojim svakodnevnim problemima,ali sa ponosnim i velikim srcem bez straha. Veliki nemaju straha jer su veliki,ali se više od svega boje hrabrosti malenih.

Sada tek dolazi pravi posao, posao na kojem će se naši momaci pokazati da li su dorasli zvati se predstavnicima svoje zemlje. Sada ćemo vidjeti da li će uspjeti izvući barem bod u paklu Pireja, na jednom od najgorih gostovanja u Europi kada domaćin, bivši europski prvak, ide na sve ili ništa i kada će ponesen i ohrabren domaćim medijima tražiti naše glave,a pitam se hoće li nama ova prepucavanja da li smo dobri ili loši pomoći u toj utakmici,hoće li naša nacionalna sumnja motivirati momke za ta važna 3 boda - ili pak ćemo ponosno reći: ''Momci, stisnite zube jer znamo da to možete'' pa znajući da smo napravili sve dobro što je u našoj moći vjerovati u uspjeh,a osobno kao i većina mislim da to možemo. Stoga,vi novinari, imate tu dužnost koju sam naveo u prvoj rečenici, dužnost da u ljudskim srcima probudite zaspalu vjeru i ponovno usmjerite naša srca ka reprezentaciji,mjestu gdje i pripadaju.

...i kako god ova priča 7. listopada završi,i kakvi god se vratili iz grčkog pakla, ne sumnjam da će svi iz prvog i drugog pota tamo 3. prosinca na svečanosti u UEFI u sebi tiho zavapiti: ''Uh,samo ne ta Hrvatska..''

Hrvatska će i zbog svojih poklonika, ali i u inat kritičarima, otići na Euro, a tamo će dobiti novu prigodu pokazati što može protiv najjačih.

Najbolji i najistinitiji clanak kojeg sam ikad procita,kapa do poda.

ironično kako sada nije opet napisano kako je na Maksimiru dom reprezentacije, bla bla bla..... i da, na skoro pa odlučujuću utakmicu dođe 15.000 ljudi, a na Gruziju pun stadion..... Ma uživaj stari cigane Markoviću i Srebriću, a mediji, di su sad užasne ustaše, nacisti i slične stvari, sad nije kriv jedan redikul šta je ponija lancun s nacrtanim kukastim križem....... Ma sve skupa gadljivo..... Nisu ni meni ličili na ništa prvo poluvrime, ali ako si već doša navijat za reprezentaciju, pa daj im podršku cilu utakmicu, a ne ovo..... Klasični ZG navijači..

hrvatska je najača i .

Prvi komentar pa ovako nešto,svaka čast trebao bi dobit neku kolumnu :)

Jeli rezultat gospodar svemira? Jeli čovjek koji je zaradio najviše novca od svih ljudi najbolji čovjek? Čija majka kuha najslabiju papriku?

Mislim da je Bilić žrtva vlastitog uspjeha.Navikao ans je u onim prvim kvalifikacijama i na EP-u da igramo baš kao Španjolska,Njemačka,Brazil...Sad je ta igra spalsnula.A sjetite se kako smo igrali priej Bilića.svaka čast Cici,izgubio je samo jednu utakmicu sa reprezentacijom,ali igrali smo defanzivno,sa Barićem i Jozićem da ne govorim,i sa Ćirom.Osobno mislim da je Bilić ishlapio,da treba dovesti novi zanos,svježu krv.Taj zanos je nestao,nama taj zanos fali da bi igrali lepršavo.Ne znam,da može bolje,vjerojatno može,ali Bilić niej zaslužio pljuvanja!Jer kao što piše u članku,samo nekoliko reprezentaciaj iam više bodova,i sve su na FIFA ljestvici ispred nas...

BRAVO PACAK!!!! od prve do posljednje riječi

Svala čast!!!!! Biliću ostani! nedaj se, ima nas dosta koji vas volimo i bodrimo

Bilićev skor protiv ozbiljnih reprezentacija u kvalifikacijama:

2 teška debakla protiv Engleza, na vrlo sličan način (razvališe nas sa krila). Dva puta biti tako namagarčen dovodi u pitanje ne samo trenersku kvalitetu nego i toliko puta isticanu Bilićevu inteligenciju.
Dva remija sa Ukrajincima, za koje je Bilić stalno tvrdio da su lošiji od nas. Na terenu su pokazali da nisu, već da su bolji (jer su skupili više bodova- sve jasno).
Kukavički remi protiv Grka kući , gdje je najžalosnije što je Bilić u toj utakmici išao na bod, tako pripremio momćad i dao to do znanja i javnosti. Meni možda i najmučniji trenuci Bilićevog izbornikovanja.
Uz to, u kvalifikacijama za EP 08, osim dvije velike pobjede protiv Engleza, dvaput smo remizirali sa Rusima, za koje Bilić opet tvrdi da su lošiji od nas, ali ih ne može niti pobjediti pa čak im niti zabiti gol u 180 min.

Ovo su činjenice, koje Pacak uz najbolju volju ne može uljepšati.

Bilić ima 2 pobjede iz 9 utakmica protiv respektabilnih repki u kvalifikacijama.
Jel bi mu se zbog toga trebao diviti??

odlican teks,al ga opet nebi bilo da je ostalo koji slucajem 0-1.. takva je ljudska suština i svi mi vodim onom kako vjetar puse, mogla je lukina lopta zavrsit na stativi i ben haimov start biti zuti. bili onda nane dobio takve komplimente i bili bio losiji trener zbog toga?

BRAVO PACAK!!!!

"Hrvatska će i zbog svojih poklonika, ali i u inat kritičarima, otići na Euro, a tamo će dobiti novu prigodu pokazati što može protiv najjačih." ____________________________________________________________ Znaci li to da ako je netko kriticar, onda nije poklonik nase reprezentacije? Nadam se da ne. Dobronamjerni kriticari, kakav sam i ja ponekad, su kritizirali i izricali svoje nezadovoljsvo upravo zato jer su podrzavali ovu reprezentaciju i znali su da moze bolje. Puno bolje. Porazi protiv Engleza, neiskustvo u zavrsnici utakmice protiv Turske, nekvalificiranje u Juznu Afriku i vecinom mlitave igre u ovim kvalifikacijama bili su vise nego dovoljni razlozi da i oni koji drugacije misle budu glasniji, sto nikako neznaci da manje vole svoje Vatrene (novokomponirano ime 'kvadratici', kao ni ono 'Bilic Boys' mi se nimalo ne svida!) i da ih treba proglasiti nepodobnima. Najbolji nacin da se utihne svaka opozicija (ovde samo pisem o onoj dobronamjernoj, koja je siguran sam, vecinska u hrvatskoj nogometnoj javnosti) je dobar rezultat, tako ako ne izgubimo u Grckoj i kvalificiramo se kao prvoplasirani, zvizduci nezadovoljnika ce nestati. Utakmica protiv Izraela je odigrana pred 'prorijedenim' Maksimirom s razlogom. Svi oni koji misle da je to zbog medija i kojekakvih drugih razloga (ukljucujuci i mrznju prema izborniku ili igracima), a ne zbog (donekle opravdanog!) nezadovoljstva igrama se ljuto varaju. Zato, igraci, selektor i njegov stozer trebaju prestati 'kukati' i zasukati rukave, i navijaci ce se 'vratiti', a zvizduci nestati... na zadovoljstvo svih nas poklonika, ili jos bolje navijaca, bili mi (ponekad) kriticari ili ne. Idemo Vatreni! P.S. Clanak je inace dobar, prepun zanimljivih podataka.